Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: Zašto nas psi ližu? Stručnjaci dekodirali što nam time govore
Od početka pandemije COVID-19 i socijalne izolacije neke prednosti moderne tehnologije koristimo više nego ikad prije - i to da bi i komunicirali 'na daljinu'. Preko video poziva zadnjih par tjedana pričaju i pojedinci međusobno udaljeni i par desetaka metara, kao i velike kompanije, škole i sveučilišta.
Zbog tog naglog porasta upotrebe video poziva, tvrtke poput Microsofta, Googlea i Zooma po prvi put ulažu dodatne napore da bi zadovoljili novonastalu potražnju za njihovim uslugama.
Mnogi su svejedno primijetili da se kod video poziva događa nekoliko 'neobičnih' stvari: što se točno događa i zašto istražio je za The Conversation profesor obrazovne tehnologije Sveučilište Boise Norm Friesen.
1. Nema kontakta očima
Video snimka očito ometa kontakt očima, a to se događa zbog tehničkog ograničenja. Naime, nema načina da kameru i ekran postavimo na isto mjesto. Kad gledamo u kameru na nekom uređaju, izgleda kao da gledamo nekog u oči. Međutim, kad gledamo sugovorniku u oči na ekranu, čini se kao da gledamo negdje u stranu.
'U kontaktu s očima ne promatrate samo oči druge osobe, kaže autorica i profesorica filozofije Beata Stawarska, već ta druga osoba povećava vašu pažnju, dok vaš pogled povećava njezinu'.
2. Mislimo da nas se ne vidi ako nas je više
Ovako su profesori upozorili učenike dok su ovi planirali u učionici preko video poziva ugostiti gosta predavača:
- Čak i ako ne sudjelujete u razgovoru i samo ste u prostoriji gdje se video poziv odvija, vidi vas se na ekranu, pa nemojte misliti da se možete malo 'sakriti' i kopati nos, jer ne možete - rekli su učenicima.
Dok je ispred web kamere ili računala, gost-predavač vidi sobu punu studenata, a učenici na svom ekranu vide njegovu glavu i svaku njenu mrlju ili nesavršenost. No to što su oni na okupu ne znači da on ne vidi svakoga od njih...
3. Mislimo da nas drugi pomno promatraju
Bez kontakta očima, ljudi se za vrijeme video poziva mogu zapitati kako drugi njih vide, no novinarka Madeleine Aggeler kaže da 'ionako nitko stvarno ne gleda sugovornika'.
- Iako se možemo pretvarati da gledamo drugu osobu preko FaceTime-a ili Zooma, uglavnom smo usmjereni na sebe - prolazimo prstima po kosi, suptilno podešavamo izraze lica ili tražimo što bolji kut za držati uređaj s kamerom - dodaje ona.
4. Glasovi su nejasni i promukli
Kad pričamo s nekim uživo, možemo kontrolirati svoj glas i vlastitu vokalnu projekciju, kao i akustiku okruženja. I to radimo na temelju 'pretpostavke akustične reverzibilnosti': da i drugi čuju svijet kako ga mi čujemo. No to nije tako i online, objasnio je prof. Friesen.
Online se naši glasovi mogu mijenjati ili 'raspasti' dok se prenose, a šum u pozadini može česti biti glasniji od nas. Po samoj svojoj prirodi zvuk je, za razliku od vida, relativno neusmjeren, kaže Friesen, zbog čega često svjedočimo smetnjama i prekidima zvuka kad smo online.
Ubrzo će video poziv svima biti prirodan...
Unatoč neobičnoj komunikaciji u video pozivima, svi ćemo se brzo na nju naviknuti - a postoje i mnoge web stranice sa savjetima za video pozive. Neki od bitnijih su: da kameru postavimo na razinu očiju kako bi bili što prirodnije pozicionirani, da se javljamo iz 'čistog' i dobro osvijetljenog prostora, te da koristimo slušalice da bi zvuk bio što čišći.
POGLEDAJTE VIDEO Robert Knjaz #ZAJEDNO24SATA: