Ema Bevanda, s nepunih 16 godina, postala je najmlađa kapetanica prvoligaške šahovske seniorske ekipe u povijesti hrvatskog šaha. Šesterostruka je kadetska prvakinja Hrvatske, juniorska doprvakinja, prvakinja u ubrzanom šahu za kadete i osvajačica mnogobrojnih turnira… Ne samo u kadetskoj i juniorskoj konkurenciji, već i među seniorkama.
POGLEDAJTE VIDEO: Šahistica Ema Bevanda
- Procijenili smo da je ona, unatoč mladosti dovoljno zrela da bude kapetan ekipe. Suigračice, od kojih je samo Sara Balent njezino godište, a ostale dvije su starije, su je sjajno prihvatile. Ksenija Tomin je od Eme starija osam, a Anamarija Kečkeš 11 godina. Da je izbor bio pun pogodak, vidjelo se na kvalifikacijskom turniru u Osijeku gdje smo ostvarili povijesni plasman ulaskom u Prvu ligu, među deset najboljih šahovskih ekipa u Hrvatskoj - kazao je Nikola Mihočka, predsjednik Šahovskog kluba "Picok" iz Đurđevca.
Svoju zrelost i karakter Ema je pokazala upravo tamo, u Osijeku, u odlučujućoj partiji protiv ekipe Kaštela pri vodstvu od 2:1. Iako je imala prednost u partiji koju je igrala, prihvatila je ponuđeni remi protivnice, jer je pola boda bilo dovoljno za pobjedu i plasman u najelitniji seniorski razred. Povijesni plasman u prvu ligu. Nije ju interesirao osobni rezultat koji bi u slučaju pobjede njoj popravio osobni rejting, već interes kluba. Kad smo ju upitali što se očekuje od kapetana momčadi, odmah je odgovorila da joj je to prije svega velika čast, ali i obaveza.
- Odgovornost je velika, jer nisi samo na svojoj ploči, već i na ostale tri na kojima igraju suigračice. Moraš svima biti na usluzi. Svojim mirom, zrelošću, savjetima, pomoći kolegicama jer je u prvom planu rezultat kluba - kazala je Ema kao da je već desetljeće kapetan ženske momčadi jedne seniorske prvoligaške ekipe, a ne kadetkinja.
Na turniru u Osijeku svi su bili zadivljeni Eminim ponašanjem koja je poput iskusne osobe obilazila sve igračice i davala im potporu. Doznali smo, ali ne od Eme, da je na turniru kao pojačanje koje će nastupati za đurđevčanke u prvenstvu Hrvatske bila i igračica iz Pančeva Ksenija Tomin. S njom je bio njezin otac Predrag koji je inače predsjednik pančevačkog šahovskog kluba. U jednom trenutku Ema je "snimila" Ksenijinog oca kako "lomi" prste i uočila njegovu nervozu ishodom susreta koji je iza zatvorenih vrata igrala njegova kćer na prvoj ploči.
Bez riječi je ustala i ušla u dvoranu do Ksenije. Proanalizirala je stanje na ploči i vratila se te rekla njezinom tati da ništa ne brine, jer je ona u dobitnoj poziciji. Ta je vijest toliko obradovala Predraga Tomina, da nije mogao, ali možda ni želio, zaustaviti suze. Nakon što je pobijedila svoju protivnicu i izašla iz dvorane, Ksenija je zagrlila Emu, čime je na najbolji način pokazala što im Ema znači, ne samo kao igračica, već kao osoba koja vodi računa o svima u ekipi, iako bi se po njezinim godinama očekivalo da će o njoj drugi iz ekipe voditi računa. Dok nam je u svojoj sobi pokazivala brojna priznanja, vidjeli smo i piano. Rekla nam je da ima previše obveza i rijetko sjedne za klavijature. Završila je i osnovnu muzičku školu. Ima dvije obitelji. Onu kod kuće u Ferdinandovcu i onu šahovsku. Kaže da bez potpore jedne i druge ne bi bila tu gdje se danas nalazi.
Ipak su joj najveća potpora majka Jasenka, starija sestra Lorena koja je isto sjajna šahistica i mlađi brat Domagoj, koji je sav u nogometu. Ema će od ove sezone najvjerojatnije nastupiti na dva prvoligaška seniorska prvenstva u šahu. Uz onu u Hrvatskoj će, po svemu sudeći, prihvatiti ponudu i nastupiti za ekipu iz Pančeva na prvenstvu Srbije. To je za nju novi izazov, kako mi je jednom zgodom kazala, šah je za nju nešto poput zraka, jer od šeste godine ga igra. To nije samo prva ljubav, već je to i način življenja...
Emu poznajem par godina i za nedavnog posjeta u Ferdinadovac pokraj Đurđevca gdje živi, zatekao sam ju dok je sjedila pred šahovskom pločom čekajući da preko Skype-a u zakazani termin spoji s trenerom iz Splita Vladimirom Cvetenićem. Čim sam pokazao rukom na ploču, nasmijala se i rekla da sjednem. Nisam neki znalac, ali se mogu pohvaliti da sam s našom, kako joj mnogi posebice u Đurđevcu i okolici tepaju, Elizabeth Harman, glavnim likom iz serije "Damin gambit" do sada odigrao nekoliko partija. Ishod uvijek isti. Kad sam ju upitao zašto žrtvuje kraljicu za pijuna, kazala mi je da je povukla krivi potez, ali da ne mari. Radi toga će partija potrajati i biti interesantnija. Pravi razlog znamo, ali oboje šutimo. Iz pristojnosti i uvažavanja mi kao starijem ne ponudi da igra bez ključnih figura, koje tijekom partije "greškom" izgubi.
I to ponešto govori o Emi, koja bi doista mogla jednog dana, ako tako nastavi, postati igračica svjetskog renomea. Trener "Picoka" Stanko Domitrović, koji s njom radi od prvog dana, kaže da nije sreo nadareniju mladu šahisticu. Za sada je "samo" 37. na svijetu u svojoj kategoriji. Učenica je 2. razreda Gornjogradske zagrebačke gimnazije. Osim šaha, bavi se i drugim sportovima. Ipak šah živi, jer, ako je potrebno, satima sjedi ispred ploče s crno bijelim figurama. Rekla mi je da joj je najdraža partija uz onu simultanku s Garijem Kasparovim, koji je o Emi govorio biranim riječima, i koji joj je ujedno i najveći šahovski uzor. Od službenih one koja traje po pet i više sati i u kojoj pobjedi, jer se, kako je rekla, trud isplatio.