Vazmeno trodnevlje započelo je Velikim četvrtkom, nastavlja se na Veliki petak i traje tijekom Velike subote. Sveta misa se na Veliki petak ne održava jer je na taj dan Krist žrtvovao sebe na križu i tako otkupio čovječanstvo, a svećenici vode obrede Velikog petka. Obično su odjeveni u crveno ruho kojim simboliziraju mučeničku smrt. Tog dana ne zvone crkvena zvona. Obredi započinju u šutnji i bez pjesme, obično oko 15 sati kad je Isus izdahnuo.
POGLEDAJTE VIDEO:
Na oltaru nema križa, cvijeća ni svijećnjaka jer se na taj način simbolizira ne samo žalost zbog Isusove smrti, nego i činjenica da su ga prije razapinjanja ogoljeli i svukli mu odjeću. Tijekom obreda se donosi pokriveno drveno raspelo koje se otkriva u tri stupnja, a na obredima vjernici čitaju Sveto pismo te sudjeluju u svetoj pričesti hostijama koje su blagoslovljene dan ranije na Veliki četvrtak.
Obred klanjanja potječe iz Jeruzalema iz 4. stoljeća, a vjernici su se tada klanjali relikviji Isusova križa. Tek poslije taj je običaj postao dio rimske liturgije. Vjernici u Jeruzalemu su se obično u jutarnjim satima okupili oko dvorane Posljednje večere, a zatim su hodali u molitvi do Golgote gdje su se na kraju klanjali križu.
Katolički vjernici starosti od 18 do 60 godina danas obavezno poste, a za starije od 14 godina je obavezan i nemrs, odnosno ne jede se meso. Te odredbe ne odnose se na bolesnike, trudnice, dojilje i djecu.
- Post za katolika znači uzeti samo jedan puni obrok u danu. Nemrs znači redovito jesti (uobičajena tri obroka dnevno), ali da to ne bude meso. Uočiti treba ovo: u dva dana 'strogog posta' (Čista srijeda i Veliki petak) nije samo post, nego, zajedno, i post i nemrs! Znači: vjernik toga dana jede samo jedan puni obrok, jer je post i ne jede meso, jer je nemrs - pojasnili su u Župi Duha Svetoga Jarun u Zagrebu.
U kontinentalnim dijelovima Hrvatske ljudi najčešće konzumiraju grah, suho voće te tijesto sa sirom i orasima ili makom, a na mnogim je stolovima riba, osobito u Istri, Primorju i Dalmaciji. Vjernik se u tom danu jedanput smije najesti do sita, ali se treba suzdržati od konzumacije mesa.
- Nemrs je odricanje od mesa i mesnih proizvoda. I to je stanovito odricanje, makar mnogima to ne mora predstavljati neku poteškoću, pogotovo onima koji i inače vole jesti ribu (ona ne spada u tzv. mrs te se može jesti i u vrijeme kad je naređen nemrs) ili mliječne proizvode. Crkva preporučuje nemrs i u sve petke u godini, ali se uvijek ta preporuka može zamijeniti različitim drugim djelima odricanja ili dobrim djelima prema bližnjima - dodatno su objasnili u Biskupiji Krk.
Tijekom Velikog petka treba se suzdržati od poslova, osobito u poljoprivredi te slavlja. Zato je na taj dan obično tišina. Obično u raznim mjestima organiziraju procesije, a u Dalmaciji su posebno popularni Žudije, čuvari Kristova groba koji uprizore sve događaje povezane s Kristovom mukom, smrti i uskrsnućem.
Svaki petak je 'mali Veliki petak'
- Petak nije odabran slučajno. To je dan Kristove muke i smrti na križu. Svaki je petak “mali Veliki petak”. Vjernik se kroz svoje odricanje sa zahvalnošću sjeća Kristova djela i na svoj skromni način uvećava dobrotu u svom krugu: odricanjem snažeći svoju volju, a dobrim djelima pomažući bližnjima. Imamo li na umu da to svakog petka, stoljećima, čini cijela Crkva, onda je to svojevrsni 'toplotni udar dobrote' na cijelom svijetu. Za naša područja u svaki petak je nemrs, to jest ne jede se meso. Ali, ako je netko u takvim okolnostima da mora jesti meso (npr. na terenu, u bolnici, u menzi i sl.) može jesti meso, a umjesto toga se u petak treba odreći nečega drugoga (pušenja, pića, zabave…) ili učiniti neko dobro djelo (obilnija molitva, čitanje Svetoga pisma, posjet bolesnika, darivanje potrebnih…). Očito je: Crkva od svih traži ono što svi uglavnom i mogu. Ne pretjeruje, ali nam ne priječi samoinicijativu, to jest učiniti i više no što se traži - kažu u Župi Duha Svetoga Jarun.
Prva kršćanska zajednica prakticirala je strogi post
U povijesnim spisima stoji da prva kršćanska zajednica nije održavala mise niti ikakve liturgije na Veliki petak, a vjernici su strogo postili kako bi iskazali žalost, ali i odali počast Isusovoj smrti na križu. Krajem 4. stoljeća u Jeruzalemu se prakticiralo jutarnje klanjanje križu, a popodne služba Božje riječi s čitanjem Muke, što se kasnije proširilo i kršćanskim zapadom. Potom se do 10. stoljeća pojavila praksa podjele pričesti, u početku samo za svećenika, a kasnije i za vjernike. To se zadržalo sve do danas.
Stari običaj u našim krajevima je bio da žene ustanu puno prije svitanja, nalože vatru i krenu s pripremom beskvasnog kruha. Do izlaska sunca s poslom su morale završiti i ugasiti vatru koja se tijekom dana nije ponovno palila. Obitelj je potom jela samo ono što je do zore bilo pripremljeno.
Također, na Veliki petak se nije smjelo ničim oštrim bosti zemlju niti raditi ništa teško u polju. Izbjegavali su se i svi poslovi koji su proizvodili buku, poput udaranja čekićem i slično. Stariji vjernici običavali su moliti 33 Isusove krunice te popiti čašu crnog vina kao sjećanje na krv koju je Isus prolio za ljude.