Svako vrijeme u životu nosi nešto lijepo, pa tako i visoke godine, ako je čovjek realan i prihvaća ono što život nosi razumno. Sad nam je najvažnije to da smo zdravo i da smo zajedno, jer je sve lakše podnijeti ako se čovjek ima na koga osloniti, kaže nam Juraj Skendrović (84) iz Domaslovca pored Samobora, koji u subotu, 13. veljače, obilježava čak 66 godina braka sa suprugom Marijanom (82). Zajedno su i koju godinu duže, jer se Juraj jedno dvije godine trudio oko toga da Marijana i 'službeno' pristane biti njegova, a iz razgovora s oboje slavljenika očito je da ne žale baš ni jedan trenutak koji su 'potrošili' jedno na drugo.
POGLEDAJTE VIDEO: Danas slave 66 godina braka
Juraj je Marijanu prvi puta 'odmjerio' kad je bila s kravama na paši i poslije je često dolazio provoditi vrijeme s njom baš dok je bila s kravama na paši, priča nam Marijana. On je tada imao bicikl, što su imali rijetki u selu, pa je cijelo selo ubrzo znalo da su zajedno.
- Pitali bi ga kam ide s tim biciklom, a on bi sav važan odgovarao da ide k meni. Ne znam što ga je privuklo k meni, ali nije se dao otjerati - smije se Marijana. Kad su se upoznali, ona je imala nešto manje od 15, on je već imao 17.
- Tako smo se neko vrijeme igrali ljubavi i pomalo došli do toga da uđemo u brak. Ja sam tad već imao blizu 20, a Marijana nešto manje od 17 - dodaje Juraj. Iz svake njihove rečenice iščitava se kako su u međuvremenu uspjeli izgraditi neizmjerno povjerenje, ljubav i poštovanje, zbog čega danas ne žale ni za jednim trenutkom koji su 'potrošili' jedno na drugo. Oboje kažu da je za uspješan zajednički život potrebno imati puno strpljenja i poštovanja i biti spreman oprostiti.
- Bilo je situacija kad bismo se naljutili jedno na drugo, kako ne. No, da se osvrnem malo na današnje rasprave o nasilju prema ženama: Nikad u životu nisam i ne bih podigao ruku na moju suprugu. Nikad u životu nisam ju ni ružno opsovao, niti bi mi tako nešto palo na pamet u ovih naših 60 godina harmonije. Ili 63? 65?! Ma, tako nekako - kaže Juraj, provocirajući suprugu u šali, pa odmah domeće kako mora paziti što govori, jer Marijana ima 'tešku ruku'. Pitamo ga kako je uopće izdržao 66 godina braka s njom, no odmah vrlo ozbiljno odgovara:
- Na krivu adresu ste postavili pitanje, to bi prije trebalo pitati Marijanu: Kako je ona izdržala sa mnom! Da ona nije bila takva kakva jest, ne bismo dočekali ovu obljetnicu. Često se kaže da žena drži 3 kuta kuće, a ja vam mogu reći da je ona držala ne samo 4 kuta, nego još dva, jer imamo i garažu koja se naslanja na kuću - kaže Juraj. Dodaje kako su i on i supruga uvijek puno radili. On je odradio 33 godine staža, dio kao skladištar u Šipadu, kasnije u slovenskoj tvrtki LipBled i posebno se ponosi činjenicom da u 36 revizija niti jedna inspekcija nije pronašla ni jedan dinar manjka kod njega!
Njegova plaća bila je glavni prihod obitelji, i s njome se podmirivalo ono što je trebalo, a poslije posla bi, kaže, nastojao pomoći supruzi. Ona se bavila odgojem djece, kućom i poljoprivredom. Iako je Juraj neko vrijeme sanjao da će izgraditi veću farmu, od čije bi proizvodnje mogla živjeti cijela obitelj, nije uspio u tome, no cijeli život uzgajali su stoku i sami proizvodili sve što je bilo potrebno za obitelj.
- Znalo je biti dana kad smo i po 20 sati bili u pogonu. No, uvijek bismo pronašli malo vremena da se podružimo i poradujemo zajedno, s obitelji i prijateljima, ali i da budemo tu jedno za drugo. Tu je, bez sumnje, ženin angažman bio presudan, jer žena je uvijek ta na kojoj počiva obiteljski život i zajedništvo, zato sam se ja u miru mogao posvetiti svome poslu - iskreno nas uvjerava Juraj.
No, dobro, kako je onda Marijana izdržala 66 godina s njim?
- Teško. Ali, ja sam jako dobra osoba, uvijek puna ljubavi i ne znam biti ljuta, pa je išlo nekako - smije se Marijana te dodaje kako to dokazuje i činjenica da još nije reagirala na suprugove provokacije oko toga koju godišnjicu uopće slave. Bio joj je dobar, kaže, iako je bilo situacija kad bi se mogla i naljutiti na njega.
- Recimo, znao je otići s društvom, pa ga dugo ne bi bilo. Imala sam razumijevanja za to, no svejedno ne bih spavala dok nije došao kući, od brige da mu se što ne dogodi. Čekala bih na prozoru dok ne vidim da je dobro dao 'lijevi žmigavac' na ulazu u dvorište. I ne bih se ljutila poslije toga, čovjek mora imati razumijevanja za neke stvari i preći preko njih – priča Marijana. Njena tajna za dugovječnu ljubav je upravo to: Možeš se naljutiti, reći što ti smeta, ali to može trajati 5 minuta, nakon toga treba oprostiti i krenuti dalje. I tako punih 66 godina.
- Istina je, najljepša stvar koju čovjek nauči u jednom ovakvom odnosu je opraštati – domeće Juraj.
Uz to što imaju jedno drugo, najveća vrijednost koju su stvorili u tih 66 godina njihova su djeca, sinovi Ivan i Vladimir, te šestero unučadi: Nikola, Ivana, Vitomir, Marko, Maja i Matija, kao i četvero praunučadi (Lana, Sara, Juraj i Kristijan). Prošlu, 65. obljetnicu braka, s njima je proslavila gotovo cijela obitelj, a posebno je veselje bilo to što su došli i članovi obitelji koji žive u Kanadi i Irskoj. Ove godine to radi epidemioloških mjera nije bilo moguće, no ljubav koju im djeca, unuci i praunučad cijelo vrijeme pružaju Skendrovićima je danas najveća radost. Zahvaljujući djeci, koja brinu o svemu, danas ne moraju raditi ništa i žive mirno i lijepo, kažu.
- Najsretniji smo kad znamo da su svi oni dobro i kad vidimo kako se lijepo odnose prema nama - kaže Marijana.
- Toliko su dobri i toliko nas nekad dirnu da nam se oči napune suzama. I tu se osjeća suprugina ruka, jer ona je najviše uložila u odgoj i najviše napravila u tome da ih nauči ljubavi i poštovanju. Možda smo im zajedno pokazali i svojim primjerom: Da materijalne stvari nisu najveći kapital u životu, već podrška obitelji - dodaje Juraj. I opet prebacuje na šalu: Kad bi danas kojim slučajem opet birao, to bi morala biti neka mlađa, oko 75, s tim da se opet mora zvati Marijana. Jer s tim je imenom imao sreću.