Dok su djeca mala, neprestano su u pokretu. Roditeljima je najteže fizički pratiti svojeg mališana, koji katkad tako brzo mijenja smjerove da ga je teško slijediti. To se s vremenom promijeni i često mali nemirko s vremenom naraste u usporena pospanca kojeg treba dobro nagovarati na aktivnosti, čak i ako je nekad bio sportski aktivan. 

Stručnjaci napominju da djeci u razvoju treba šezdeset minuta aktivnosti na dan. To će zajamčiti pravilan razvoj tijela, ali i spriječiti razvoj mnogih kroničnih bolesti te smanjiti rizik od nakupljanja suvišnih kilograma. A kako rastu i kako im pozornost odvlače pasivne aktivnosti, tako će poticanje djeteta na fizičko kretanje postajati pravi izazov. 

Televizija, računalo, igraće konzole, društvene mreže, sve to postane u nekom trenutku primamljivije od bavljenja nekom fizičkom aktivnošću. To se dogodi i djeci koja su se bavila nekim sportom, pa su u nekom trenutku prestala biti u ekipi koja ide na natjecanja i pomalo izgubila zanimanje za sport. No treniranje kakvo zahtijevaju natjecanja nije jedini način bavljenja sportom. Samo ako pronađu aktivnost u kojoj uživaju. Da bi pronašli takvu aktivnost, važno je mlađoj djeci ponuditi što više različitih aktivnosti, igara i sportova da se okušaju u njima. Najvažniji je kriterij da su djetetu zabavni i da ne ometaju školske obveze. 

Svako je kretanje dobro, pa i plesovi svih vrsta. Potičite dijete na gibanje tako da plešete s njim, vozite bicikl ili odlazite na rolanje. Djeci mlađoj od deset godina odgovarat će ekipni sportovi i igre u kojima se treba više kretati, kao, primjerice, u igri lovice. Pedijatrica Mary L. Gavin govori o podjeli djece u tri “fitness tipa”, prema tome koliko su sklona sportu. Prvu skupinu čine nesportska djeca. Njih je teže pokrenuti, a kad u tome i uspijete, vrlo su često manje uspješna u sportu od vršnjaka, pa mogu doživjeti i ruganje prijatelja jer se izdvajaju iz grupe. Tad ih ne treba prisiljavati na taj sport nego im pronaći aktivnost koja će ih zadovoljiti, primjerice - vožnja bicikla s prijateljem. 

Ležerni “sportaš” je tip djeteta koje voli aktivnosti, ali ne organizirane sportske nego, recimo, nogomet ili košarku s društvom. Takvo dijete ne nagovarajte na uključivanje u sportski klub jer ga rezultati ne zanimaju, ali ga ohrabrite da bude aktivno. Sportski će tip djeteta odlikovati predanost treninzima i želja za postizanjem rezultata. Takvu djecu treba pratiti i vidjeti nije li im u nekom trenutku taj sport počeo uzimati previše vremena te postao fizičko i psihičko opterećenje.  

Ako jest, poduprite ga ako želi promijeniti aktivnost bez obzira na to što je jako uspješan u onome koji trenira. I ma koji tip “sportaša” prepoznali u svojem djetetu, savjetuju  stručnjaci, ono će se oslanjati na vaš primjer, potporu i vođenje. Pružite djetetu dobar primjer tako što ćete i sami provoditi berem pola sata hodanja svaki dan, najbolje cijela obitelj zajedno, i tako ćete mu usaditi još jednu dodatnu zdravu naviku.

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake subote besplatno ekskluzivno uz 24sata!