U prvim su mjesecima života sva djeca slična: nervozna i razdražljiva kad su gladna ili umorna, a  zadovoljna i zaigrana kad im ništa ne smeta. No s godinama se sve više razlikuju i počinju stjecati mnoge poželjne navike koje nas vesele -  umivaju se, peru zube i češljaju se sami -  ali i mnoge nepoželjne, koje želimo izbaciti iz naše i njihove svakodnevice. Među navike koje uvijek izazovu burne reakcije roditelja pripadaju grickanje noktiju, jedna od najraširenijih loših navika, kopanje nosa ili uha, čupkanje kose, jedenje prstima… 

Psiholozi napominju da su takva ponašanja najčešće samo jedan od načina na koji se djeca smiruju u stanjima povećane napetosti i da uglavnom ne prerastu granice kad bismo se trebali ozbiljnije obračunati s njima, a većina takvih ponašanja u vrlo male djece nestane do šeste godine. Ako ste se pokušali obračunati s nekom od takvih navika vašeg mališana jednostavnim zabranama, vjerojatno ste vrlo brzo shvatili da nemaju učinka. 

Da biste se znali pravilno postaviti, morate razumijeti zašto se loše navike uopće javljaju. - U situacijama povišene anksioznosti, nemira, i nervoze neka djeca pribjegavaju radnjama kao što su griženje noktiju, čupkanje kose i slično. Tako si prividno ‘olakšavaju’ to stanje napetosti. Dakle, takve radnje su posljedica djetetova unutarnjeg stanja - kaže Tea Knežević, magistra psihologije i praktičarka terapije igrom. 

Ta spoznaja pitanje loših navika čini složenijim od činjenice da dijete stalno ima ružne noktiće i da bi se moglo zaraziti preko prljavih prstiju. Važno je, dakle, otkriti izvor djetetova unutarnjeg nemira. Zato naša sugovornica ističe da za rješavanje tih radnji, koje s vremenom mogu postati i navike, nije poželjno da se djetetu samo zabrani da to radi ili da ga se zbog toga kažnjava, jer bi to moglo imati kontraučinak. Takvim dodatnim zahtjevima naime samo stavljamo dodatni pritisak na dijete od kojeg će se ono opet željeti smiriti pa će navika postati još intenzivnija. 

Psihologinja Knežević, članica psihološkog tima Proventus, napominje da je pri rješavanju tog problema najvažnije pomoći djetetu da se nosi s anksioznošću na druge, zdravije i prihvatljivije načine. - Potrebno je naučiti dijete kako da samo sebi pomogne da se opusti. Na način prilagođen djetetovoj dobi, savjetuju mnogi dječji psiholozi, pokušajte razgovarati s njim o problemu koji ga muči i pokušajte mu, u trenutku kad ga “uhvatite” u nepoželjnoj aktivnosti, dati do znanja da ste vidjeli što radi i da ste svjesni da ga nešto muči. Neka mu bude jasno da ste primijetili njegovu nervozu i pokušajte mu ponuditi drugi način smirivanja. 

Objasnite mu da će se osjećati bolje i ako uspori disanje i duboko diše, ako protrlja omiljenu plišanu igračku ili ako prstićima zasvira “zamišljeni” glasovir na krilu. - Neke aktivnosti koje mogu pomoći da se dijete opusti - kaže Knežević - jesu i puhanje balona od sapunice, masaža, lagano i duboko disanje... Potrebno je djetetu pokazati kako se to radi i zainteresirati ga za to, te mu pomoći u razdoblju odbacivanja stare i uspostavljanja nove navike. Neki roditelji svjedoče da je djetetu pomogla nova predvidljiva dnevna rutina koja istodobno ulijeva sigurnost i pomaže djetetu da odbaci stare loše navike. Oni skloni alternativnom pristupu uvjerili su se u ljekovitost priča koje se pričaju djetetu prije spavanja, a neizravno uključuju djetetov problem i rješenje za njega. 

Majka Ksenija je svom sinu prije spavanja pričala o tigriću koji je grickao pandžice pa se nakon nekog vremena nije mogao penjati po drveću i igrati se s drugim tigrićima koji su imali jake pandže. Je li zbog priče ili nečega drugoga, loša je navika nakon nekog vremena nestala iz njihova života. Ali i bez obzira na priču potaknite mališana da s radošću ustaje, sprema se za školu i da uoči i veseli se predmetima oko sebe. Pokažite mu vedro nebo, upozorite ga na cvijet pored puta. Sve bi to trebalo otjerati tjeskobu i učiniti ga smirenijim. Možete mu, savjetuju neki dječji psiholozi, ponuditi čuvara u obliku omiljene plišane igračkice koja će ga paziti od svega lošeg pa i loših navika.

 Pomazite ga kad osjetite da je napeto,  a možete uspostaviti i sustav nagrade, po naljepnicu za svaki dan u kojem nije pokleknulo lošoj navici. Za deset naljepnica dobije, recimo, sladoled, za petnaest novu igračku, za dvadeset posjet kinu...  - Ako primijetimo da dijete nije u mogućnosti kontrolirati neku svoju radnju, a da to za njega ima štetni učinak, važno je pomoći djetetu u tome, a ako se i nakon roditeljske intervencije ništa ne promijeni, potrebno je potražiti pomoć stručnjaka - savjetuje naša sugovornica. Stoga primijetite li da je loša navika uzela maha, a vi ste napravili sve što ste mogli, pomozite sebi i djetetu da isplovite iz začarana kruga. 

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!