U idealnom svijetu svaki bi odjevni predmet imao istaknut i 'nivo održivosti', po kojemu bi kupac znao dolazi li materijal iz održivih izvora, je li bojan ekološkim bojama i slično.
- Problem je što ne postoji standardna metodologija ili standardni dogovor o tome što mislimo kada govorimo o 'održivom' proizvodu - komentirala je Claire Press, stručnjakinja za održivu modu i voditeljica podcasta The Wardrobe Crisis, piše abc.net.
POGLEDAJTE VIDEO: Dizajnerice brenda Boudoir slave 20 godina uspješnog poslovanja
Ova akcija ima zadatak promijeniti pravila na koji način trgovci i proizvođači bilježe informacije na etiketi, jer danas se svatko može hvaliti tom činjenicom. Iako se ona realno ne može provjeriti, a ni regulirati. Stoga trgovci reklamiraju vlastite proizvode kao održive, znajući da je ta niša vrlo popularna i sve atraktivnija za kupce.
Ova je inicijativa pokrenula raspravu o klasičnim materijalima kao što su pamuk i vuna, odnosno zabrinutost da bi njihov ekološki otisak bio lošiji, u usporedbi sa sintetičkim tekstilom.
- Jasno je da bi ova metoda davala prednost sintetičkom tekstilu jer se može više reciklirati, u nekim slučajevima može imati niži ugljični otisak, kao i smanjenu potrošnju vode u usporedbi s pamukom ili vunom - istaknula je Press.
No, opet, sintetika je veliki izvor onečišćenja oceana mikroplastikom. Stoga, sve ove stavke treba regulirati i uzeti u obzir, kako bi se saznalo i definiralo pravo stanje održivosti modnog predmeta.