Šunka je pred Uskrs jedan od najtraženijih proizvoda u trgovinama. No mnogi ne znaju kako u u lijepo pakiranim vakuumiranim komadima nabubrenog mesa, dobar dio proizvođača najviše podvaljuje vodu. Da nije riječ o još jednom urbanom mitu, 24sata su potvrdila analizom nekoliko šunki u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo (HZJZ-u), u istraživanju iz 2011. godine.
POGLEDAJTE VIDEO
Tada smo nasumice odabrali dvije dimljene suhomesnate šunke u mrežici i sušenu svinjsku koljenicu (buncek). Svi proizvodi su od domaćih proizvođača. Na jednoj deklaraciji pisalo je da je udio mesa 77 posto te da u šunki ima i soli, šećera, cijeli niz aditiva te vode. No nije pisalo koliko vode. Analiza HZJZ-a dokazala je da je udio vode u šunki, međutim, šokantnih 72,8 posto. Tada su nam pojasnili da proizvođači imaju najnapredniju tehnologiju proizvodnje i da mogu bolje zakamuflirati vodu koju su ubrizgali u meso. A to radi većina proizvođača.
U sve mesne proizvode, uključujući testirane šunke i bunceke, spretno utiskuju vodu s aditivima pomoću šprica kako voda ne bi iscurila iz mesa. Ti proizvodi ne predstavljaju opasnost za zdravlje, ali su prevara za potrošače jer nisu jednako kvalitetni i na koncu ne dobiju ono što su platili.
Analiza šunke vršila se tri dana i to određenim postupkom. Prvo se meso raskomadalo na sitnije dijelove radi lakše analize. Zatim se to meso na limenom tanjuriću umetnulo u vlagomjer koji je sušio meso na 105 °C. Komadići su se sušili sve dok ne bi ishlapila sva tekućina. Uređaj je potom automatski očitao koliki je udio vode bio u uzorku. Šunke s ovolikom količinom vode, ipak podliježu pravilniku i nisu zabranjene.
U pravilniku o mesnim proizvodima se i dalje ne navodi koliko najviše vode smije biti u mesu. Pravilnik se naime mijenjao 2018., dugo nakon ovog istraživanja, ali i dalje nije nadodan propisani udio vode u kuhane šunke. Ako bi se analizom dokazalo da je u komadu mesa i 90 posto vode, ono bi se moglo i dalje prodavati ako je zdravstveno ispravno. U slučaju da se u proizvod dodaje voda, ona mora biti na popisu sastojaka. Sastojci se navode prema padajućem redoslijedu s obzirom na masu koja je utvrđena pri proizvodnji.
Rezultati analize uzoraka
Dimljena rolana šunka domaćeg manje poznatog proizvođača u sebi je imala oko 23 mililitra vode. U Zavodu za javno zdravstvo pojasnili su da se iscijeđena voda dodatno uštrcala špricom. Analizom se potvrdilo da je udio vode u tom komadu mesa čak 67,8 posto. Stručnjaci su reagirali i rekli da se u suhomesnatim proizvodima očekuje do 50 posto vode, koja se prirodno nalazi u njemu pa je ono i dalje sočno i može se jesti. Sve više od toga je dodano.
I iz dimljene svinjske koljenice, popularnog bunceka, iscijeđen je čak 31 mililitar vode. U laboratoriju su dokazali da je u tom komadu mesa udio vode bio 63,7 posto. Na deklaraciji proizvođač nije naveo koliki je udio mesa. Uz sastojke proizvoda naveo je kuhinjsku sol, aditive i začine. Sanitarni tehničari u laboratoriju rekli su nam da se voda koja se naknadno uštrcava u meso nikad ne može do kraja iscijediti pa je ima i više nego što su je uspjeli pretočiti u menzuru.
Analizirana je bila i rolana šunka u mrežici. Tu su rezultati bili iznimno poražavajući. Iz 1,3 kilograma šunke iscijeđeno je čak 60 mililitara vode koja je u meso naknadno dodana. Analiza HZJZ-a pokazala je da je udio vode u tom komadu šunke gotovo 72,8 posto. Stručnjaci su ocijenili da šunka ne bi trebala sadržavati toliki udio vode. Na deklaraciji je pisalo da je udio mesa 77 posto. Analiza je pokazala da to nije točno.
Kakva je šunka dobra za Uskrs?
Pri kupnji šunke bitno je dobro promotriti njenu kvalitetu. Potrebno je paziti da nije premekana i da nema previše masnoće. Njen miris mora biti ugodan i ne smije vonjati na dim, amonijak ili ribu. Okus mora biti ugodan na jeziku i mora imati odgovarajuću količinu soli. Previše soli prikrit će druge okuse, a bude li je premalo šunki će faliti okusa.