U Velikoj Britaniji emisija CO2 koju proizvodi londonski metro, koji dnevno preveze i tri milijuna ljudi, i konzumacija litre mlijeka dnevno na godišnjoj razini iznosi gotovo isto, a to je 527 kg CO2, objašnjava Mike Berners-Lee u knjizi “How Bad are Bananas?: The Carbon Footprint of Everything”.
Kad se zbroji emisija ugljikova dioksida u procesu obrade hrane i pridoda emisija dušikovih oksida i metana preračunata u CO2 dobiva se ugljični otisak hrane (engl. food’s carbon footprint) - mjera ukupne emisije stakleničkih plinova - od uzgoja, prerade, prijevoza, skladištenja, kuhanja i odlaganja neiskorištene hrane. Izračunava se pojedinačno za ljude, proizvode, ali i tvornice te tvrtke.
Pojedinci u razvijenim zemljama proizvode oko 30 tona CO2 godišnje, a cilj je u tim sredinama smanjiti to za dvije trećine, iako je prosječni globalni prosjek oko četiri tone. Banane su zato, otkriva autor, odlična namirnica za sve koji brinu o svojem emitiranju ugljika. Ugljični otisak jedne banane iznosi 80 grama CO2 te 480 g po kilogramu. Za usporedbu, kila janjetine “proizvede” 39,2 kg CO2.
- Hrana koju kupujemo iznosi oko 20 posto ukupnog ugljičnog otiska. I to je samo na prvi pogled, jer ako računamo štetu povezanu s tim, od krčenja šuma do intenzivne poljoprivrede, ta se brojka penje i na 30 posto - govori autor i navodi da svatko od nas ima izbor.
- Ako jedete ono što kupite, a ostatke spremite u hladnjak, smanjit ćete emisiju za 25 posto, isto kao i ako smanjite potrošnju mesa i mlijeka. Sezonska hrana koja nije uzgojena u staklenicima smanjit će ‘osobnu’ emisiju za 10 posto, isto kao i ako ne koristite zračni prijevoz. Kuhate li uz korištenje manje energije, tj. koristite li poklopac i isključite plin ako ga ne koristite uštedjet ćete 5 posto - objašnjava.
POGLEDAJTE VIDEO SERIJAL 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM: