Svaki par odlučuje za svoju vezu što su im prioriteti, što je fer što nije te odlučuju za što je tko zadužen u vezi. Parovi često teže ka 'ravnopravnom' partnerstvu, ali kako to točno izgleda ovisi o paru.
POGLEDAJTE VIDEO:
Prema terapeutkinji Elizabeth Earnshaw parovi danas obično spadaju u dvije kategorije: komplementarne ili simetrične.
Što je komplementarni odnos?
Komplementarni odnos mogao bi izgledati kao ono što se u povijesti kod parova smatralo tradicionalnim. Komplementarna veza je ona u kojoj jedna osoba radi X, a druga Y. Partneri dijele odgovornosti tako da je svaka osoba odgovorna za drugačiji aspekt zajedničkog života.
Na primjer, u tradicionalnom heteroseksualnom odnosu, muškarac bi bio hranitelj zadužen za zaradu i upravljanje novcem, dok bi žena bila domaćica zadužena za kuhanje, čišćenje i brigu o djeci.
Što je simetričan odnos?
U simetričnom odnosu, naglasak i važnost se stavljaju na jednaki napor oba partnera u svim područjima, za razliku od toga da svaka osoba učini nešto kako bi nadopunila drugu.
To znači da obje osobe odlučuju stupiti u odnos u kojem svaka osoba ima slične uloge. Oba partnera rade; oba partnera pristaju pomoći u odgajanju djece i održavanju kuće i slično. No kod ovakvih odnosa česti je problem što na kraju mentalno opterećenje i većina kućanskih poslova na kraju padne na ženu.
Simetrični odnosi danas postaju sve popularniji.
Je li jedan bolji od drugog?
Prema Elizabeth, niti jedan nije zdrav.
- Nema ničeg superiornog u bilo kojem odnosu. Uspješni odnosi mogu se stvoriti iz komplementarnih i simetričnih odnosa sve dok se obje osobe u vezi iskreno slažu oko dogovora - kaže Elizabeth za Mind Body Green.
Problemi nastaju, kaže ona, kada parovi misle da doživljavaju jednu vrstu veze, kada je stvarnost drugačija ili kada se ne mogu složiti oko toga kakvi žele biti.
Mnogi moderni parovi teže biti u simetričnim vezama, gdje svaka osoba većinu posla obavlja jednako. Međutim, zbog nedostatka razgovora, oni će često završiti u komplementarnim odnosima. Kad se to dogodi, to može dovesti do ogorčenja i zbunjenosti. Isto se događa i parovima koji navode da bi željeli komplementarnu vezu, a zapravo, jedna osoba istinski želi simetričnu vezu.
Čak i među ljudima koji tvrde da žele ravnopravniji odnos (tj. Simetričan odnos), žene i dalje završe obavljajući većinu kućanskih poslova.
Mentalno opterećenje odnosi se na to da je žena zadužena za nadgledanje zadataka kako bi ih partner obavio, podsjećajući ga da izvrši svoj dio zadataka i opet na kraju žena mora sve planirati.
U simetričnim odnosima parovi često dijele kućanske poslove i brigu o djeci ravnopravno - ali zaboravljaju uzeti u obzir to mentalno opterećenje, ponajviše zato što smo kao kultura jednostavno socijalizirali žene da automatski preuzmu tu ulogu i socijalizirali muškarce da to uopće ne registriraju.
Ni simetrični ni komplementarni odnosi nisu svojstveno 'bolji' od ostalih. Ono što je važno jest da se vi i vaš partner slažete oko vaših uloga i odgovornosti u vezi. U ovom slučaju, važno je da ljudi razgovaraju jedni s drugima o tome ispunjavaju li očekivanja.