Maleni smeđi miš koji živi u šumama središnje Amerike, latinskoga naziva Scotinomys teguina pjeva snažnim i visokim tonom da bi privukao ženku za parenje, a pritom je zvuk koji proizvodi nečujan njegovim protivnicima i ljudskome uhu.
Scotinomys teguina živi u šumama Paname i Costarice. Poput brojnih drugih mužjaka, pripadnika drugih životinjskih vrsta mora privući ženku na specifičan način. Paun to čini šireći raskošan rep, kornjaši prekrivaju spolovilo trnjem, a južnoamerički miš svojoj ženki pjeva.
Glazbeno nadarena vrsta miševa privukla je pozornost znanstvenika koji su pokušali pronaći odgovor na pitanje zbog čega neke vrste mužjaka ulažu više napora u reprodukciju od ostalih.
- Mužjaci koji pjevaju troše puno energije da bi prozveli neobičan piskav, a istodobno prigušen ton - objasnila je jedna od autorica studije, Tracy Burkhard sa Sveučilišta u Teksasu.
Natojeći otkriti pojedinosti, znanstvenici su ustanovili da mužjaci Scotinomys teguine koji pjevaju dulje i češće imaju u sebi veću koncentraciju leptina, polipeptidnog hormona što ga proizvode masne stanice. Oni koji imaju ima više masnih stanica, imaju i više leptina koji javlja mozgu da su potrebe organizma podmirene i da treba smanjiti unos hrane.
Osim na smanjenje unosa hrane leptin djeluje i na pojačanu potrošnju energije kroz utjecaj na simpatički sustav.
- Rezultati do kojih smo došli upućuju na to da mužjaci vode računa o signalima koje im šalje organizam, a on, po svemu sudeći prilagođava pjev miša energiji kojom ta životinja raspolaže - objasnila je Burkhard dodavši da mužjaci koji pjevaju dulje i češće najbrže privuku ženku za parenje.
Ovi ljubitelji glazbe izvode svojevrstan triler, glazbeni ukras što ga čine tonovi ili grupe tonova koji se dodaju na glavne tonove melodije, a zadaća im je melodiju učiniti bogatijom, kitnjastijom i življom.
Pogledajte i poslušajte ovu zanimljivu životinjicu:
Kod Scotinomysa teguina taj zvuk je visoko tonski i najčešće iznad granice ljudskog sluha. Osim za privlačenje partnerice, pjev koriste i da bi istodobno odbili mušku konkurenciju unutar svoje vrste, a komunikaciju pjevom koriste među sobom zbog utvrđivanja geografskih granica.
Znanstvenici su ustanovili da njihov pjev traje do 20 sekunda, za razliku od glasanja ostalih glodavaca kod kojih glasanje ne traje više od tri sekunde. Dok svojim trilerima doziva potencijalnu partnericu mužjak Scotinomyse teguine stoji na stražnjim nogama, zabacuje glavu unatrag, podsjećajući pritom na pravoga profesionalnog pjevača.
Rezultati istraživanja objavljeni su u britanskom časopisu Proceedings of the Royal Society B.