Biti roditelj kod većine odraslih i zrelih ljudi izaziva ugodne asocijacije o sreći, zadovoljstvu, obostranoj ljubavi i zadovoljavanju dubokih ljudskih potreba davanja i primanja pažnje i ljubavi. Jer, odnos između djeteta i roditelja je snažno emocionalno iskustvo. Međutim, roditeljstvo je i jedna od najzahtjevnijih uloga u životu pojedinca.
U odgojnom stilu česti isprepliću različiti stilovi odgoja i ne postoje roditelji koji u svakoj situaciji primjenjuju idealni roditeljski stil. Ako je dosljedan u postavljanju granica, što mnogim današnjim prezaposlenim roditeljima nedostaje, tada dijete dobiva jasnu poruku i razvija povjerenje prema svijetu i ljudima koji ga okružuju.
Dijete roditelja čije ponašanje nije dosljedno (u jednoj situaciji kažnjavaju dijete zbog ponašanja koja inače ne kažnjavaju, a drugi put mu dopuštaju sve što hoće jer su umorni) ne znaju što smiju, a što ne smiju, zbunjeni su, nesigurni te sumnjaju u roditeljsku ljubav.
Roditeljski odgojni stilovi - koji ste vi?
Postoje četiri tipa roditeljskog stila (po Buljan Flander i Karlović, 2004.):
1. Podcrtavajući roditelji
Roditelji prihvaćaju svoju djecu takva kakva jesu i to je zapravo idealan stil. Potiču individualnost i pomažu djetetu da razvije samopoudzanje i motivaciju. Svoja očekivanja usklađuju se s potencijalima djeteta te usmjeravaju ga za ono što je sposobno i za što pokauje interes.
2. Kritični roditelji
Stalno naglašavaju djetetove neuspjehe i uništavaju mu motivaciju, a negativnim komentarima narušavaju djetetovo samopouzdanje i želju za uspjehom. Dijete se osjećao kao da nije vrijedno ljubavi i poštovanja i da ništa ne čini dobro. Roditeljima je važnije što će drugi reći nego kako se osjeća dijete.
3. Prezahtjevni roditelji
Uključuju dijete u jako puno izvannastavnih aktivnosti. Dijete može postati frustrirano i nezadovoljno ako ne uspije udovoljiti svim tim zahtjevima. Počinje misliti da ne zaslužuje ljubav svojih roditelja zbog nesposobnosti, pa odrasta s osjećajem krivnje. Roditelji šalju poruku kako njihova ljubav nije bezuvjetna već vrlo visoko uvjetovana. Ne vide djetetove stvarne mogućnosti, već sliku o njemu stvaraju kroz školski uspjeh i ocjene. To drugim riječima znači da ne prihvaćaju dijete kao osobu već samo njegove uspjehe.
4. Perfeksionistički roditelji
Ne toleriraju nedostatke jer miješaju svoj i djetetov identitet. Ako su oni savršeni, moraju biti i njihova djeca. Time narušavaju djetetovo samopouzdanje, te izazivaju osjećaj ljutnje kod djece i neuspjeha.
Gdje radite grešku?
Neučinkovita ponašanja roditelja na dulji rok kvare odnos s djetetom jer su u osnovi prisiljavajuća. A to sve u djetetu može izazvati otpor i danas-sutra buntovništvo.
1. Zanovijetanje - "Kad ćeš već jednom pospremiti sobu", "Rekla sam ti već pet puta", "Hoćeš li već danas početi učiti"
2. Propovijedanje - "Jesmo ti rekli da ćeš dobiti jedinicu, stidim te se…"
3. Optuživanje - "Ti ne razumiješ koliko se ja žrtvujem za sebe, zbog tebe nemam vremena za svoje obveze"
4. Prijetnje - "Ako ne počneš učiti, dobit ćeš kaznu", "Ako ne dobiješ dobru ocjenu, dobit ćeš kaznu"
5. Uspoređivanje – "S tvojim bratom nema nikad takvih problema, ugledaj se na sestru"
6. Briga - "U koju ćeš se ti školu upisati s takvim ocjenama"
7. Urlanje
8. Kritiziranje - "Ti si stvarno lijena! Ne možeš ni gledati od lijenosti"
9. Kažnjavanja - "Ne smiješ gledati TV do kraja školske godine zato što si tako slab u školi!"
Koje je rješenje?
Potrebno je zaustaviti se na trenutak, te sjesti s djetetom i navesti ga na razgovor davanjem informacija o onome što želi znati. Zatim ga poticati u situacijama kada mu ide, ali i kada mu krene loše, te pokazati da ste primijetili i male stvari u kojima je uspjelo ili ih dobro napravilo. Nadalje, dijete nekad treba samo pažljivo saslušati, te ga ohrabriti da će drugi puta biti bolje, i na taj mu način pomoći da razvije samopouzdanje i vjeru u sebe, objašnjava nam socijalna radnica Andreja Radić, dipl. socijalna radnica iz Nastavnog zavoda za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar", Služba za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti.
Iskažite brigu za djetetove školske obaveze, svakodnevne aktivnosti i strukturu slobodnog vremena - budite zainteresirani za obaveze koje dijete imate u školi i informirajte se o školskim sadržajima i problemima, te osigurajte svom djetetu prilike za učenje i obrazovanje. Pomognite mu da isplanira svoje svakodnevne i obiteljske obveze i da se pridržava plana.