'Dobio sam otkaz, moje dijete više neće moći ići na fakultet'

Poštovani gospodine Lovrinčević, evo, uz puno razmišljanja odlučio sam vam se obratiti i zatražiti pomoć! Zaposlenik sam Pevex-a Vukovar od rujna 2019. Otac sam dvoje djece, jedno je na prvoj godini fakulteta, drugo u osnovnoj školi. Živim u obiteljskoj kući u Vukovaru i jučer sam dobio obavijest da moj ugovor, koji istječe 31. ožujka, neće biti produžen. Blago rečeno, ostao sam u šoku!

S obzirom na mail koji smo dobili i uz natpise u medijima u kojima ste izjavljivali da Pevex u ovoj kriznoj situaciji neće otpuštati djelatnike, da je šest plaća osigurano, onda se dogodi ovo... Bez ikakvog obrazloženja o kriterijima... I uz sav moj trud, koji sam ulagao na svom radnom mjestu (nedavno sam na edukaciji koju smo imali pod nazivom: "prodajne vještine i kako oduševiti i zadržati kupca" dobio i pohvalu da sam, citiram:" jedan od vrhunskih prodavača"), uz sve to, moj ugovor nije produljen. Znam da je tvrtka u zahtjevnoj situaciji, ali vjerujte da ni meni nije lako! Ostankom bez posla, moje dijete će morati napustiti studij (vjerujte da je ovo najveći razlog zbog kojega vam se obraćam na ovakav način). Ona je inače izvrsna studentica učiteljskog fakulteta. U internom razgovoru s kolegama razmišljali smo da pristanemo da radimo za manje plaće, ali da svi radimo. Ostati bez posla u ovakvoj situaciji u Vukovaru, gdje i inače nije bajno, ravno je katastrofi! Meni je katastrofa u životu i previše (od progonstva, rata..) U nadi da će te barem ovo pročitati, Zdenko.

- Evo, čitam ovaj mail i još mnogo takvih koje sam primio za vikend i nikad mi nije bilo teže u životu. Nisam produljio 16 ugovora o radu na određeno vrijeme koji su istekli. Prvi put nisam ljudima produljio ugovor, zapravo su dobili otkaz, ne zato što nisu zaslužili posao, nego zato što moram spasiti što se spasiti može. Ovo mi je najteža odluka u karijeri – govori nam to predsjednik Uprave Pevex-a Jurica Lovrinčević.

Kaže, jedno je govoriti da će do ljeta na burzi rada biti 200.000 ili čak 400.000 ljudi, drugo je kad iza svakog broja stoji čovjek imenom i prezimenom.

Pevex (bivši Pevec) trenutačno radi s 20 posto svog prodajnog kapaciteta i imaju osiguranu likvidnost za šest mjeseci te neće dijeliti otkaze stalnozaposlenima, ali rezovi kako bi preživjeli bit će teški.

- Kada smo 19. ožujka zatvorili trgovine prema uputama Stožera civilne zaštite, poslali smo mail svojim dobavljačima da vraćamo robu. Javio se cvjećar i skoro plakao. Govorio je da propada 2.5 – 3 milijuna kuna njegova ulaganja. Iza njega stoji osmeročlana obitelj koja radi u plastenicima, a u naše trgovine plasira 85 posto svoje robe. Kad su se zatvorile trgovine, počele su teške ljudske priče jer svaki proizvođač iza sebe ima obitelj, kredite... Bojim se da će ekonomske posljedice nerada biti takve da će biti puno više mrtvih nego zbog korone – kaže otvoreno i iskreno Lovrinčević.

Dobro je što je stožer popustio i od srijede dozvolio prodaju sadnog i vrtnog materijala pa će i ovaj cvjećar opet imati gdje plasirati robu, ali ukazuje i na nelogičnost da netko može doći po sadnicu trešnje u njihove trgovine, a da istovremeno ne može kupiti još nešto što mu treba nego sve ostalo mora naručiti online.

A posljedice zabrane rada neprehrambenim trgovinama nakon dva tjedna, ogromne su.

- U jednom danu kod kuće je ostalo 90.000 radnika i još 30.000 zaposlenika u sektorima koji su se naslanjali na trgovinu. Rade prehrambene trgovine u kojima je zaposleno 30 posto radnika u cjelokupnoj trgovini. A kad mi ne radimo, ne radi ni transport, logistika, veleprodaja... Bit će otpuštanja i velikih lomova u gospodarstvu zato Vlada pod hitno treba olabavit mjere i dozvolit da svi oni koji mogu raditi, da rade – kaže naš sugovornik.

Dodaje kako je glavna tema poslodavaca platiti PDV ili ne. Zapravo čekaju četvrtak i odluku Vlade o novim gospodarskim mjerama. Ako vide da su neozbiljne, krenut će otpuštati. Zato apelira da bi i drugim trgovinama trebalo dopustiti da u nekom obliku rade.

- Nitko me ne može uvjeriti da je mali kvartovski prehrambeni dućan sigurniji od kupovine u velikom centru od 10.000 kvadrata kakve imamo mi. Naši radnici provode sve mjere zaštite, imaju maskice, rukavice, vizire, socijalno se distanciraju. Trebalo bi dozvoliti da ljudi rade i da zarade svoje plaće jer država ne može podnijeti sama saniranje gospodarskih posljedica ove krize – kaže čelnik Pevexa.

Kako bi koliko-toliko zarađivali, svoju prodaju preusmjerili su na web prodaju koja je porasla 16 puta u odnosu na pretkrizno razdoblje. Čak su uveli telefonske linije za koje Lovrinčević kaže da je odavno zaboravljeni, predratni način prodaje. Ali, mnogi su tradicionalni i nisu skloni digitalnom načinu kupovanja pa je i telefon sadašnji način zarade. Ali i s time su na 20 posto svog normalnog prometa.

- Raduckamo koliko možemo. Bolje išta nego ništa. Znate koliko bi bilo teško poslati sve ljude doma? Sada rade po skladištima, pripremaju robu za dostavu. Gubici su već sad milijunski. Nasreću, dva tjedna prije zabrane prodaje podignuli smo kredit od 140 milijuna za osiguranje likvidnosti, dobili smo i 50 milijuna kuna od prodaje centra Solidum u Zagrebu, nismo isplatili lanjsku dobit te trošimo rezerve koje smo planirali uložiti u ulaganje novih centara. Trenutačno razmišljamo o tome da zaustavimo gradnju centra u Vinkovcima koji se trebao otvoriti 1. rujna. Spašavamo što se može spasiti kako ne bi otpuštali radnike - kaže naš sugovornik.

Uz sve to, smatra da će do ljeta, posljedice u osvom sektoru trgovine biti katastrofalne ako se zadrži sadašnja zabrana rada. 

- Zdravstveni radnici odlično su odradili svoj posao i sigurno je trebalo donijeti onako rigoroznu mjeru zatvaranja trgovina. Ali sada treba malo opustiti. Kao grupacija neprehrambenih trgovina, izračunali smo da dnevno državni proračun gubi prihode od 16 milijuna kuna, koliko inače uplaćujemo u proračun. Tko će pokriti sve te gubitke? Apeliramo na Vladu da nam dozvoli da radimo jer od trgovina, samo trećina su prehrambene, sve ostale su zatvorene, od trgovačkih centara, do butika po središtima gradova – ukazuje Lovrinčević. Pozdravljajući odluku da se sa 3200 kuna sufinancira plaća radnicima u tvrtkama koje ne otpuštaju radnike, ipak kaže da to nije dovoljno.

- Pevex ima 2000 radnika s prosječnom plaćom od 6800 kuna neto, dok je prosječan bruto 11.000 kuna. Tko će namiriti razliku od 3200 kuna koje bi dala država do pune plaće, ako mi radio samo s 20 posto svog prometa? Mi želimo zaraditi svoje plaće, ali nam trebaju dozvoliti da ih zaradimo – kaže Lovrinčević