Do korone je bila odlična situacija. Na Bundeku imam kafić u kojem poslužujemo pića, napitke, koktele i alkohol. Kafić je sezonskog tipa i svaka sezona je bila uspješna. Imao sam 14 zaposlenika, započinje priču Kristijan Grgas (30) iz Zaprešića.
POGLEDAJTE VIDEO: Party na Jarunu unatoč pandemiji
Ugostitelj po struci vjerovao je da mu je posao siguran te da ovisi o svojem znanju i umijeću, no onda je došla korona.
- Lani u proljeće smo morali zatvoriti baš kad je trebala početi sezona. Tada sam imao šest stalno zaposlenih, a sezonci su tek trebali doći. Tada još nikome nisam dao otkaz jer sam računao da će se kad - tad posao pokrenuti jer nikad nije bilo većih odstupanja. Nama je sezona od ožujka do ljeta, a onda opet tijekom jesenskih mjeseci. No prvi lockdown je potrajao do sredine svibnja, a i tad je krenulo loše jer je bio kišan mjesec - prisjeća se Kristijan dodajući kako se nadao da će se situacija ipak normalizirati.
POGLEDAJTE KRISTIJANOVU IZJAVU:
- A onda je došlo drugo zatvaranje koje nas je uništilo. Morao sam otpustiti ljude i ostao sam samo ja. Kako je sve skupa rezultiralo činjenicom da sam dugo doma bez posla, još lani u ožujku sam počeo razmišljati što pokrenuti. Uvidio sam kako su ljudi tijekom tog razdoblja počeli više kupovati domaće proizvode, zainteresirali su se za OPG-ove i poljoprivredu. Ispred kuće imam zemljište od 6.000 četvornih metara, i tad mi je palo na pamet da bih mogao tu zemlju podijeliti na manje parcele i ponuditi ih ljudima u najam - nastavlja Kristijan.
Zamisao je brzo realizirao i u travnju objavio je na društvenim mrežama poruku u kojoj poziva zainteresirane da mu se jave. Nije znao što očekivati pa se iznenadio kad mu se u roku od sat vremena javilo stotinjak ljudi koji su željeli svoj komadić zemlje za obrađivanje.
- Tad sam shvatio da to ima potencijala i već početkom svibnja su prvi klijenti zasadili svoj prvi vrt. Podijelio sam parcele na veličinu od 100 i 50 četvornih metara i ljudi ih uzimaju u zakup na godinu dana. Imaju pristup vodi u neograničenim količinama, od mene dobiju sav alat i nešto sjemena i sadnica za početak. Nije to neki novac. Cijena najma parcele od 100 četvornih metara je 1.000 kuna na godinu, a one manje parcele du 500 kuna na godinu - objašnjava Kristijan koji vodi i profil na Facebooku.
Korisnici vrtova imaju odvojeni ulaz i mogu na svoju parcelu doći kad god požele, a kako bi sve bilo legalno, Kristijan je u međuvremenu pokrenuo i udrugu. Korisnici su uglavnom obitelji s djecom te ljudi koji žive u zgradama i nemaju okućnicu ili vrt. Trenutačno je na raspolaganju 40 parcela veličine 100 četvornih metara koje se u slučaju potrebe mogu pretvoriti i u manje parcele, a Kristijan kaže kako postoji i mogućnost dodatnog širenja ako bude više upita.
- Dolaze mi ljudi iz Zaprešića, ali i iz Zagreba. Stalno smišljamo nešto novo, pa smo za ovu godinu pripremili piknik zonu s roštiljem i klupicama, a u izradi je i mini igralište za djecu da ljudi ovdje mogu provesti cijeli dan i nakon rada na zemlji odmoriti se i družiti. Lani je to bila prekrasna priča u kojoj su ljudi razmjenjivali višak uroda i stvarno stvorili lijepa prijateljstva - ističe Kristijan.
Kaže kako je uz pomoć mame, sestre i djevojke Valentine te pomoćnih radnika zemlju pripremio prije sadnje, orao je i gnojio te korisnici nemaju dodatnih radova.
- Oni samo dođu i upiknu sadnice, a mama koja se oduvijek bavila poljoprivredom za naše potrebe pomaže im savjetima budući da je većinom riječ o gradskim ljudima koji se nikad prije nisu bavili poljoprivredom. Sjemenje i sadnice koje im darujemo uzimamo od lokalnih OPG-ova i dijelom u poljoapoteci. Ljudi najviše sade rajčicu, salatu, krumpir i mrkvu, bilo ih je dosta koji su pokušali s batatom, kukuruzom, lubenicom, dinjom i bundevom. Jako je širok spektar i koliko sam vidio, ljudi su zadovoljni - pojasnio je Kristijan.
Zemljište je ograđeno i nalazi se ispred kuće te nasuprot stambenih zgrada, tako da uvijek netko pazi na urod. Nisu imali nikakvih neugodnih situacija ni problema. Ipak, još nije riječ o poslu od kojeg se može živjeti.
- Nisam ni računao na neku zaradu prvih par godina jer stalno imate ulaganja. Kad kupite alat i sjeme, ostaje dovoljno za režije. Naša udruga Eko vrtlara zaprešićkog kraja ipak ima perspektivu i dugoročno u tome vidim puno mogućnosti. Za kafić, žalibože uopće govoriti. Trebat će godine da se oporavimo od toga, a moja jedina sreća u toj nesreći je činjenica da nemam dugovanja koja bi me povukla još više na dno - zaključio je Kristijan.