To je to što me zanima!

Kumano Kodo je japanska verzija europske hodočasničke rute Camino de Santiago

Riječ je o mreži hodočasničkih staza na jugu Japana, koje mnogi pohode da bi se povezali s prirodom i iskušali vlastite snage u borbi s izazovima koji obnavljaju vjeru u vlastite snage
Vidi originalni članak

Kumano Kodo (熊野古道, Kumano Kodō) je mreža hodočasničkih staza kroz južnu regiju Japana, Kansai, koja pripada zaštićenoj svjetskoj baštini i za stanovnike Japana ima slično značenje kao i Camino de Santiago za Europljane.

Japanci od davnina vjeruju da je Bog u svemu oko nas, pa iznimno cijene i poštuju prirodu u svojoj okolini i mnogi ih pohode barem jednom u životu, da bi se približili s prirodom i povezali s duhom koji povezuje sve na Zemlji, piše Japan-guide.com.

POGLEDAJTE VIDEO: Pametni roboti dijele svetu vodu 

Vaš internet preglednik ne podržava HTML5 video

Hodočasničke rute Kumano Kodo razvile su se tijekom stoljeća, kako su ljudi hodali između svetih područja na poluotoku Kii. Staze povezuju tri kumanska svetišta: Hongu Taisha, Hayatama Taisha i Nachi Taisha, zajednički poznata kao Kumano Sanzan. To je svetište bilo poznato još i prije 12. stoljeća, privlačeći hodočasnike iz Kyota, Osake te drugih, čak i udaljenijih gradova.

Osim toga, staze Kodo povezuju područje Kumano s Kyotom, Koyasanom (sjedištem Shingon budizma), Yoshinom i Omineom (centri štovanja planina) i Iseom ( najvažnijim svetištem u Japanu). Pritom, naravno, nisu zamišljene samo kao put da se dođe do triju svetišta, već tako da same po sebi budu duhovno iskustvo.

Često je riječ o vrlo teškom, neprohodnom i opasnom planinskom terenu, koji od čovjeka zahtijeva da istraži sve svoje snage i da se mijenja, kako bi bolje osjetio i razumio ono što mu 'govori' priroda'.

Štoviše, danas je dobar dio tih staza nestao, jer je raslinje sakrilo puteve, no ostalo je nekoliko planinskih staza i prijevoja koje su vrlo zanimljive.  

Jedna od njih je Nakahechi, dobro očuvana staza koja je relativno laka za hodanje. Vodi kroz  šumovite krajolike i brda, a s vremena na vrijeme naići ćete i na neko selo.

Dionica između Takijiri Oji (izvan središnjeg Tanabea) i Hongua duga je oko 30 kilometara i može se prijeći u ugodnoj  dvodnevnoj šetnji, uz mogućnost da prespavate u Chikatsuya Oji, gdje postoji nekoliko prenoćišta.

Staza završava spuštanjem u Hongu Taishu, pružajući spektakularan pogled na masivna vrata svetišta.

Staza Ohechi prati obalu od Tanabea do Nachi Taishe. Razvojem i izgradnjom modernih prometnica ova je staza praktički nestala, a procjene govore da ju je godišnje prelazilo čak 30.000 ljudi. 

Staza Iseji povezuje Kumano sa svetištem Ise u prefekturi Mie. Poput Ohechija, veći dio obalne staze Isejija prolazi se asfaltiranim cestama i u blizini gradova. Kratki, izolirani dijelovi danas su ostali kao kamene ili zemljane staze.

Među njima je prolaz Magose u gradu Owase te prolaz Matsumoto u gradu Kumano, koji se smatraju najslikovitijima.

Matsumoto prolaz povezuje Kumano s Koyasanom. Riječ je o dugoj i zahtjevnoj ruti za koju se treba dobro pripremiti. Na putu ćete vrlo rijetko naići na sela ili gostionice, a put često vodi uzbrdo, pa nizbrdo, do gradova u dolinama, pa to stalno uspinjanje i spuštanje zapravo uvelike povećava prijeđenu udaljenost. 

POGLEDAJTE VIDEO: Čarobna mjesta i priroda na mreži staza Kumano Kodo 

 

Stazu Kohechi su uglavnom koristili budistički redovnici iz hramskog kompleksa planine Koya. 

Staza Omine Okugake povezuje Kumano s Yoshinom preko planine Omine. Poput Kohechija, Omine Okugake duga je, teška i opasna ruta koja slijedi visoke planinske grebene i gotovo da ne prolazi pokraj gradova, pa ste na putu osamljeni. Ovu su rutu prvenstveno koristili sljedbenici sekte štovanja planina Shugendo.

Idi na 24sata

Komentari 1

  • 31.07.2022.

    Predobro, pravi antistres đir.

Komentiraj...
Vidi sve komentare