Vrativši se na kopno, trebalo nam je nekoliko dana kako bismo uhvatili nešto brži ritam svakodnevnog života od onog otočnog. Naše prvo stajalište bio je gradić Ston na poluotoku Pelješcu, koji se osim najstarijom solanom u Europi, diči i drugim najduljim zidinama na svijetu nakon Kineskog zida, izvorno dugačkim 7000 metara.

Zidine spajaju Ston i Mali Ston, a u zahtjevnom i strmom usponu društvo nam je pravio prijatelj Goran Pahić koji nam je ujedno i pomogao sa snimanjem. Stonske zidine bile su od velike važnosti u obrani stonske solane, koja je Dubrovačkoj Republici, kada je stekla Pelješac, a samim time i Ston, donosila poprilično bogatstvo.

Putujući prema Dubrovniku, osjećala sam nevjerojatno uzbuđenje zbog prvog posjeta slavnom gradu, ne sluteći koliko će mi se sljedećih nekoliko dana utisnuti u sjećanje za cijeli život. Svoj dolazak tempirali smo tako da prisustvujemo vjenčanju naših dragih prijatelja koji su se, osim što su nas ispunili radošću i toplinom slaveći svoju ljubav, pokazali kao savršeni domaćini u razgledavanju Grada.

Unatoč obavezama koje nosi veliki dan, Martina i Marko potrudili su se da nam Dubrovnik zasja u svoj svojoj veličanstvenosti, upoznavajući nas s prijateljima i pričama s kojima su odrasli. O Dubrovniku se s turističkog gledišta malo toga novoga može reći. Impresivna arhitektura, bogata povijest, magični pogledi, megalomanski kruzeri i visoke cijene, najčešće su asocijacije na ovaj grad.

Ali činjenice koje smo saznali o njemu, poput one da je Dubrovačka Republika prva zabranila ropstvo u 15. stoljeću, prva u svijetu priznala Sjedinjene Američke Države 1783. godine ili kako pored Dubrovnika teče jedna od najkraćih svjetskih rijeka – Ombla od svega tridesetak metara toka, impresionirale su nas.

No kada noću skakućeš čarobnim kamenim ulicama, a rođena Dubrovčanka Fanny ti nakon zabave u poznatom klubu Revelin pokazuje mjesta na kojima moraš zaželjeti želju i na koji način – preskačući određeni kamen, doticanjem kuće na određenom mjestu, primajući poseban lokot, ili kada ti Dubrovčani prepričavaju dogodovštine iz svojeg odrastanja u kojima su kulise bile Knežev dvor.

On je bio sjedište vlade i stan kneževa biranih na mjesec dana, crkva svetog Vlaha u čiju se čast slavi Festa svetog Vlaha svakog 3. veljače, Lazareti kao prva karantena u svijetu, palača Sponza – nekadašnja carinarnica, Stradun ili kula Minčeta koja se uzdiže nad starim gradom, Dubrovnik dobiva još magičniju i posebniju auru. Priče i ljudi čine duh nekog mjesta, a zahvaljujući svojoj sreći na tako prekrasnim ljudima, uhvatili smo duh tog drevnog Grada.

Polako se približavao dan povratka za koji nismo u potpunosti bili spremni. Protekla dva mjeseca činila su se kao dvije godine, a promjena stila života djelovala je nemogućom. No, nismo dopustili nostalgiji da prevlada nad ispunjenjem kojeg smo ovim putovanjem dobili.

Zahvaljujući svakom okretaju pedale, svakoj situaciji u kojoj smo se našli, svakom mirisu, zvuku i okusu, a prije svega zahvaljujući svakom susretu s ljudima koji su na nas ostavili poseban trag, ovo putovanje nadogradilo nas je kao osobe i učvrstilo kao par. Stvorili smo avanture i dobili priče koje ćemo pamtiti i pričati cijeli život, a to je dovoljan razlog da počnemo planirati neku novu pustolovinu.

Putovanje su omogućili Mrav , DSG te Peloton biciklistički centar Ortlieb.