Neka djeca imaju dobar uspjeh u školi, brzo uče i lako pamte informacije, gotovo bi se moglo reći da ih "pohvataju" usput više nego što ih dugo studiraju i ponavljaju. No, ima i djece kojima učenje baš i ne ide tako lako, koja imaju problema s koncentracijom i pamćenjem te imaju loše ocjene iako su možda jednako pametna (ako ne i pametnija) od svojih vršnjaka s boljim ocjenama.

Istraživanja su pokazala da na školski uspjeh nema toliki utjecaj inteligencija koliko pristup učenju. I to je ono što je zajedničko odličnim učenicima. Oni imaju ono što bismo mogli nazvati ispravnim pristupom: motivirani su, usredotočeni, opušteni, ignoriraju sve što bi ih moglo omesti u procesu učenja i, ako im je potrebna pomoć u pisanju zadaću ili učenju, znaju je tražiti.

No, niti jedna od tih osobina nije urođena. Sve su one stečene i mogu se naučiti, a u tome svemu djetetu najviše mogu pomoći roditelji. Primjerice, kako bi povezali novo gradivo s podacima koji su im otprije poznati, treba ih naučiti da traže sličnosti i zajedničke točke.