Nova knjiga Claudija Magrisa (1939.), tršćanskog pisca koji često posjećuje Istru, Kvarner i dalmatinske otoke, i o tome rado piše, bavi se malim životnim momentima, sentimentima, društvenim anomalijama, neobičnim ljudima, ljudskim i neljudskim, ugodom i neugodom. Štivo je to mudrog pisca, promatrača, kroničara, koji je pregazio dosta života, ali i svijeta.
U zbirci “Časovito” (“Istantanee”) riječ je o kolumnama koje je Magris od 1999. do 2016. godine objavljivao u novinama Corriere della Sera, a sad ih je sakupio među korice Frakturina izdanja, tako da više nalikuju na dnevničke zapise a manje na novinske kolumne. Magrisovi zapisi su poput razglednica s mora; postoji neka razdragana sporost u ritmu pisanja, manjak osude i oštrine, lijeno, distancirano promatranje s kojim autor čitatelja uvodi u priču.
Magris svakom zapisu posvećuje samo karticu ili dvije, bavi se društvenim kuriozitetima koji su mu privukli pažnju, normama koje su naočigled apsurdne, situacijama koje na neobičan način raskrinkavaju ljudsku prirodu, kompleksnošću, ali i jednostavnošću ljudskog bića. Knjiga se, među ostalim, dotiče i Maksima Gorkog, koji je sa 120 odabranih pisaca posjetio Gulag, iz čega je nastala knjiga “Bjelomor”, svojevrsna kuharica, u kojoj ovi pisci predlažu zatvorenički meni (priča se veže uz suvremeni prijevod sovjetske kuharice), potom o izbacivanju iz danskog školskog programa jedne Andersenove priče s kršćanskim završetkom, kako bi se zaštitilo sentimente vjerskih manjina, i sličnih neobičnih priča.
U mnogim zapisima autor je odmaknut od sebe. Priča gotovo nikad nije o njemu nego o onome čemu svjedoči. Manje je u njima intimističkih, a više društvenih momenata, susreta, mimoilaženja, prisluškivanja, svjedočenja; nikad poniranja u sebe i svoje želje. Čak i kad autor jednog ljetnoga kolovoškog dana ljenčari na dalmatinskom otoku, ili kad odlazi u istu kuću na selu u koju dolazi 20 godina i zapodijeva razgovor s gazdaricom nakon smrti gazde, autor odmiče radnju od sebe, a približava je drugome.
Ponekad se autorova opažanja dotiču tek momenta u životu, situacije na cesti, razgovora iz vlaka, razgovora iz grobljanskog ureda, kavge između starca i grupice mladića na plaži, priče iz rata prepričane nebrojeno mnogo puta, rečenice koja mu se urezala u pamćenje, pa sad o njoj kontemplira. U pričama nema melankoličnog, sanjarskog tona, a situacije o kojima piše rijetko imaju mračnu crtu.
Magris nije ni cinik, mrk promatrač, nego svjedok koji na život ne gleda ni kao na lijep ni kao na kompliciran splet događaja, nego kao na klupko koje se odmotava u svim smjerovima, s mnoštvom čudnih ishoda. Pred čitateljem priče izrastaju u anegdote o nekome ili nečemu, s obratom koji ne iznenađuje, ali kao da kazuje: mi ljudi smo još i ovakvi.
Nakon romana “Dunav”, “I tajno i javno”, “Al’ povijesti nije kraj” i “Obustaviti postupak”, Magris na Sajmu knjiga u Puli predstavlja zbirku ovih kratkih zapisa. Mala je to knjiga, satkana od mnoštva situacija iz života, koje ne povezuje zajednička tematika, niti postoji ključ u kojem se čita. Kratke priče, često filmične, ostavljaju dojam mudrog vodiča kroz kompleksnost svijeta.
POGLEDAJTE VIDEO SERIJAL 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM: