Utvrđeno je da ovi međugeneracijski otisci utječu na razvoj mozga djece, što rezultira izmijenjenim moždanim krugovima između amigdale (dio mozga koji obrađuje strah i anksioznost) i dva druga područja mozga, prefrontalnom korteksu i prednjem leđnom cingularnom korteks - oba područja koja sudjeluju u donošenju odluka i regulaciji osjećaja.
POGLEDAJTE VIDEO:
Istraživanje je objavljeno u časopisu Biological Psychiatry: Cognitive Neuroscience and Neuroimaging.
- Ovi rezultati pokazuju da naš razvoj mozga ne oblikuje samo ono što se događa u našem životu, već na njega utječu i stvari koje su se dogodile našim roditeljima prije nego što smo uopće bili začeti - rekla je vodeća autorica studije dr. Cassandra Hendrix.
Autori su proučavali 48 parova majki i djeteta tijekom prvog tromjesečja trudnoće. Majke su dobile upitnik za procjenu svojih dječjih trauma i nedaća, koje su uključivale iskustva emocionalne zanemarenosti i zlostavljanja u ranom djetinjstvu. Svim majkama procijenjena je trenutna razina prenatalnog stresa, uključujući trenutnu depresiju i anksioznost.
Mjesec dana nakon što su majke rodile, njihova su djeca bila podvrgnuta snimanju mozga pomoću funkcionalne magnetske rezonancije u stanju mirovanja (fMRI), neinvazivne tehnike skeniranja mozga koja se može koristiti na bebama dok spavaju.
- Rezultati skeniranja mozga mogu prikazati njegovo funkcioniranje u vrlo ranom životu - rekla je dr. Cameron Carter, urednica Biološke psihijatrije: Kognitivna neuroznanost.
Autori studije otkrili su da su bebe majki koje su doživjele više emocionalne zapuštenosti u djetinjstvu (prema upitniku na koji su majke odgovarale) imale više veza između moždane amigdale i kortikalnih regija.
Uzimajući u obzir stres, istraživači su otkrili što je majka bila više emocionalno zanemarivana, to je djetetova amigdala bila međusobno povezanija s frontalnim kortikalnim dijelovima mozga.
Ipak, još nije jasno kakav utjecaj mogu imati snažnije povezane amigdala i frontalna kortikalna područja na bebe majki koje su doživjele povećanu emocionalnu zanemarenost.
Neuronski potpis koji su primijetili u jednomjesečnim bebama emocionalno zanemarenih majki može biti mehanizam koji dovodi do povećanog rizika od anksioznosti ili može biti kompenzacijski mehanizam koji promiče otpornost.
U oba slučaja čini se da emocionalno zanemarivanje majčinog djetinjstva ostavlja neuronski trag kod njezine bebe koji djetetu može predisponirati da lakše otkrije prijetnju u okolišu gotovo od rođenja.
Istraživanja ilustriraju kako se međugeneracijski strah i tjeskoba mogu prenijeti s majki na njihove bebe, međutim, posljedice takvog prijenosa još nisu jasne. Potrebno je više istraživanja kako bi se preciznije utvrdilo što bi takvi prijenosi osjećajnih iskustava mogli imati između majke i djeteta.
- Buduće studije koje prate djecu pomoći će nam da shvatimo funkcionalni značaj ovih promjena u radu mozga u smislu emocionalnog i socijalnog razvoja djece majki koje su zanemarivane u ranom djetinjstvu - objasnila je dr. Cameron, a prenosi Ifl Science.