To je to što me zanima!

Maratonac: Otkako trčim bos, zaliječio sam ravna stopala

Postoje studije prema kojima najzdravija stopala imaju djeca u Indiji, baš zato što hodaju bosa. U vrhunskom sportu danas i nema bosonogih trkača, osim na krosu.
Vidi originalni članak

Trčati sam počeo 2011., paralelno i bos i u tenisicama. Ali uskoro sam shvatio da mi bosonogo trčanje više odgovara i potpuno se prebacio na taj način, kaže Amir Kulenović (39), koji je istrčao tri maratona bez obuće.

Većini ljudi prizor trkača bez obuće djeluje neobično, no bosonogo trčanje zapravo je vrlo zdravo i prirodno. Samo treba proći vremena da se stopalo prilagodi.

- Učinci su manjak ozljeda i pravilnije trčanje. Tenisice imaju podignutu petu, a to nije prirodan položaj stopala - objašnjava Amir, kojem je ova aktivnost pomogla riješiti dugogodišnju boljku.

- Cijelog sam života imao ravne tabane, ali otkad trčim bos, skoro sam ih potpuno zaliječio. Sad nosim minimalističke cipele bez pete i imam normalan hod - govori Amir. 

Postoje studije prema kojima najzdravija stopala imaju djeca u Indiji, baš zato što hodaju bosa. U vrhunskom sportu danas i nema bosonogih trkača, osim na krosu. Na svjetskim prvenstvima u atletici povremeno se pojave Afrikanci, ali ni izbliza ne postižu rezultate kao nekoć legendarni Abebe Bikila.

- To je najveća mana, ne možeš trčati dovoljno brzo. Neko vrijeme bosonogo trčanje bilo je moda, sad malotko tako trči. Slovenci su, recimo, vrlo jaki u tome - tvrdi Kulenović.

Druga je mana to što se može u svašta stati, na staklo, čavle, kamenčiće, ptičji izmet... Ali i to se može izbjeći, a stopalo s vremenom razvije deblji sloj kože.

- Meni je trebalo oko šest mjeseci. Ali koža nije nešto posebno deblja, samo se brže obnavlja. Ozlijediti se možeš samo ako ne paziš. Pogledom skeniraš desetak metara ispred sebe. Nema podloge po kojoj ne možeš trčati, a meni su najdraži asfalt i dobro utabani šumski putovi. Po makadamu malo ‘pika’, ali ništa strašno. Trčao sam i po noći uz pomoć čeone lampe. Ne vidiš gdje gaziš, ali osjetiš tlo i ideš - zaključio je Kulenović.

Da bosonogo trčanje nije samo pomodarstvo ili hir čudaka, potvrđuje ortoped Hrvoje Klobučar.

- Ono iz stopala izvlači prirodni maksimum, aktivnost svih mišića i koštano-ligamentarnih stabilizatora stopala i cijele noge je na vrhuncu. Posljednjih desetak godina intenzivno se promovira kao najzdravija trkačka aktivnost, a odlična je za stopala koja su pripremna na puno opterećenje - kaže dr. sc. Klobučar.

Ali upozorava da to postavlja velike zahtjeve pred stopala s prirođenim ili stečenim deformacijama, pa bi njih ipak trebalo zaštititi obućom i ortopedskim ulošcima.

Petar Glebov/Pixsell

Zabavno mi je pratiti reakcije

Naravno da su me ljudi čudno gledali na početku, pa i meni je bilo čudno. Bio sam im tamo neki idiot koji trči bos s tenisicama u rukama. I sad me čudno gledaju, ali mnogi su se već naviknuli. Zapravo, zabavlja me gledati reakcije drugih ljudi, kaže Kulenović.

U Ljubljani je trčao s tenisicama u rukama jer su bila -3°C pa se bojao da će mu biti hladno, ali brzo se zagrijao i u drugom krugu ostavio obuću prijateljici.

Idi na 24sata

Komentari 14

  • šteta 25.05.2015.

    Čestitam meni je doktor to isto preporučio, ali meni se nije dalo.

  • leilany 24.05.2015.

    meni se neda trcat!

  • Filomena 24.05.2015.

    ne bih stigla otrčati bosa ni 20 metara trebala bih na hitnu da me «pokrpaju»

Komentiraj...
Vidi sve komentare