U kratkim crtama, moždani centri za miris, uspomene i emocije su isprepleteni, piše Livescience. Zapravo, način na koji je miris povezan s mozgom je vrlo specifičan u odnosu na druga osjetila.
POGLEDAJTE VIDEO:
Miris je kemijska čestica koja pluta kroz nos i ulazi u tzv. olfaktorni bulbus gdje se pretvara u kod koji mozak može prepoznati. Moždane stanice zatim tu informaciju nose do malenog dijela mozga koji se zove amigdala, gdje se procesuiraju emocije, a zatim ta informacija odlazi u hipokampus gdje se stvaraju sjećanja i gdje je centar za učenje.
- Mirisi su jedini osjet koji na ovakav izravan način putuje do centra za memoriju u mozgu. Svi ostali osjeti najprije putuju do talamusa, moždanog centra koji djeluje poput prekidača i dostavlja ostatku mozga informacije o onome što vidimo, čujemo ili osjećamo, pojasnio je prof. John McGann sa Sveučilišta Rutgers u New Jerseyu. Kaže kako jedino miris zaobilazi talamus i dolazi do amigdale i hipokampusa u jednoj ili dvije sinapse. Rezultat toga je intimna povezanost emocija, uspomena i mirisa. Zato pojedini mirisi mogu potaknuti sjećanja koja su vrlo emocionalna.
Tajna mirisa
Mirisi su doista posebni spojevi jer mogu prizvati čak i ona sjećanja koja se na drugi način ne mogu vratiti. - Poznati miris kojeg ste zaboravili čak može rasplakati ljude, tvrdi prof. Rachel Herz sa Sveučilišta Brown u Rhode Islandu. Za usporedbu, svakodnevni prizori poznatih ljudi i mjesta neće potaknuti specifično sjećanje na način kako to može miris. Ako uđete u svoj dnevni boravak, to je ponavljana stimulacija. Ponavljajući taj ulazak sigurno nećete doživjeti navalu sjećanja na specifičan trenutak koji se odigrao u toj sobi.
- S druge strane, ako je miris povezan s nečim što vam se dogodilo u prošlosti i više nikad ne uspijete osjetiti taj miris, možda se nikad nećete sjetiti tog događaja, dodala je Herz. Tipično, kad čovjek nanjuši nešto što mu je u prošlosti bilo važno, javlja se emocionalni odgovor na koji se ne mora nužno nadovezati i sjećanje. To znači da ćete se osjećati drugačije, ali se nećete sjetiti konkretnog događaja.
- I to je nešto što se razlikuje od bilo kojih drugih osjetila, ističe Herz i pojašnjava kako je problem u kontekstu.
- Zamislite čovjeka koji hoda ulicom i osjeti miris na koji nije naišao desetljećima, a svejedno doživi emocionalni odgovor. Ako je taj miris osjetio u drugom kontekstu, primjerice, u kazalištu, biti će mu puno teže dodati uspomenu tom mirisu. Mozak koristi kontekst kako bi informaciji dao smisao i potražio tu uspomenu, kaže Herz. Nakon nekog vremena, ako čovjek ne osjeća isti miris, on će se izgubiti iz sjećanja i nestat će veza s uspomenom kao i moć da se uspomena vrati kroz tak miris.
- Dodatno, uspomene koje vratimo mirisom imaju iste nedostatke kao i sve druge uspomene, što znači da ne moraju biti točne i može ih se mijenjati. No zbog snažne emocionalne povezanosti koju takva vrsta uspomena nosi, ljudi misle da je riječ o pouzdanim sjećanjima, navodi Herz.
- Povezanost između mirisa i sjećanja može se proširiti i na pitanje zdravstvenih tegoba. Tako nedostatak mirisa može predstavljati rani simptom neke bolesti poput Alzheimerove ili Parkinsonove, a može biti i znak starenja, tvrdi McGann. Čudna povezanost mirisa i emocija možda ima jednostavno evolucijsko objašnjenje. Amigdala se razvila od dijela mozga koji je u početku služio za otkrivanje kemikalija.
- Emocije nam govore o tome što nam se približava i kako to izbjeći, a upravo to čini i miris. Zato su oba osjeta ključna za naš opstanak, navodi Herz. Način na koji koristimo emocije kako bismo razumjeli i odgovorili na izazove s kojima se susrećemo nalikuje onome kako životinje koriste miris, dodaje ona. Stoga, kad sljedeći put osjetite bakinu pitu od jabuka i to vas rasplače, zahvalite mozgu i načinu na koji on organizira informacije.
POGLEDAJTE VIDEO SERIJAL 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM: