Mladi ljudi koji se definiraju kao aseksualni progovorili su o svojim iskustvima i tome kako ih okolina doživljava. Mnogi su naišli na negativne komentare kada su priznali da ne osjećaju seksualnu privlačnost prema drugima.
POGLEDAJTE VIDEO:
Jedna od najpoznatijih 'ambasadorica' tog stanja je Britanka Yasmin Benoit (24), model i aktivistica koja želi proširiti svijest o aseksualnosti i aromantizmu. Da je aseksualna shvatila je, kako kaže, baš u vrijeme kada su njezini vršnjaci shvatili da nisu.
- Svi su prilično aseksualni sve do puberteta, a onda više nisu. Ja se nisam osjećala tako i shvatila sam da nešto nije kako bi trebalo biti - prisjetila se.
U početku joj nitko nije vjerovao.
- Svi su mi govorili da ne izgledam tako i da sam vjerojatno samo nesigurna ili da me netko zlostavljao ili da sam homoseksualka. Neki su čak predlagali i da sam psihopat koji ne može ostvariti normalnu vezu s drugim ljudima - ispričala je za Observer.
Svi su imali svoju 'teoriju' o tome što joj je, ali nitko nije prihvaćao jednostavnu činjenicu da ne osjeća seksualnu privlačnost prema nikome. No ona nije sama i Yasmin danas, uz to što je model, radi i kao aktivistica koja promiče svijest o aseksualnosti, seksualnoj orijentaciji za koju se smatra da ju ima oko 1% svjetske populacije, iako neki misle da je broj i veći.
- Ne želim se seksati s nikim i vjerojatno se nikada neću seksati - kaže Benoit i objašnjava da se tu radi samo o seksualnim odnosima s drugima, ona ipak masturbira.
Cilj joj je da se aseksualni (ace) ljudi ne osjećaju krivima i osramoćenima zbog svoje seksualne orijentacije.
- Naše društvo je hiper-seksualno i to može biti jako otuđujuće za ljude koji nemaju takve osjećaje ili ne žele živjeti takav život - kaže.
Mladi pokret
Pokret aseksualnosti mlad je i brzo raste, a nedavno je primio značajan poticaj. Prošlog rujna objavljena je kritički hvaljena knjiga aseksualne novinarke Angele Chen (29), 'Ace'. Osvjetljava bezbroj nijansi aseksualnosti kroz niz iskustava iz stvarnog života.
- Umjesto da se zapletu u definicije, ljudi mogu čitati te priče i zapitati se: 'odražava li to moje iskustvo' - kaže Chen, koja živi u Brooklynu.
Predugo takva iskustva nisu priznata, aseksualnost je ponekad nazivana 'zaboravljenom' ili 'nevidljivom' orijentacijom zbog nedostatka javne istaknutosti. Donedavno ga je američki Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje smatrao medicinskim problemom, ali 2013. dodan je izuzetak u kojem stoji da aseksualci nemaju poremećaj želje.
Aseksualnost je označena i kao 'prva internetska orijentacija na svijetu', što implicira da ljudi koji se tako osjećaju postoje samo od pojave interneta - i sugerirajući da je to hir koji su prigrlili tinejdžeri na Tumblru, ali nije primjenjiv u stvarnom svijetu. Bez obzira na to, internet je glavno uporište modernog križarskog rata aseksualnosti, koji je započeo 2000. godine kada je David Jay, student fakulteta u San Franciscu, otvorio web stranicu za povezivanje s drugim aseksualcima. Naime, kad je guglao aseksualnost sve što je pronašao bili su radovi o biologiji biljaka i amebama. Privukao je tisuće pregleda, a zatim je pokrenuo Mrežu za aseksualnu vidljivost i obrazovanje (AVEN), koja i danas ostaje najveća platforma za aseksualnost te danas ima 120.000 članova. Čvrsto povezane zajednice nikle su na Twitteru, Tumblru, Redditu i Discordu, a cvjetaju su i izvan mreže.
Jayu se pridružio poletni kolektiv mlađih aktivista koji održavaju razgovore, pišu knjige, vode podcastove i vode YouTube kanale. Pokazuju da je moguće živjeti ispunjenim životom bez seksa i, iako su manjina, imaju čemu podučavati ostatak društva. Na primjer, o tome kako aloseksualci - ljudi koji doživljavaju seksualnu privlačnost - povezuju seks, romantiku i intimnost, ali ipak mogu imati koristi od razdvajanja tih stvari. Ili o tome kako su seksualna partnerstva automatski rangirana više na društvenoj ljestvici od platonskih - osjećaj zarobljen u frazama poput 'samo prijatelji' i ugrađen u zakone o zdravstvenom osiguranju i drugim zakonima - iako prijateljstva mogu biti značajnija.
Bez da im seks zamuti vid, aseksualci kažu da dolaze iz jedinstvene pozicije jasnoće.
- Aseksualnost nije nešto toliko odvojeno, to je leća kojom možete procijeniti vlastiti život, bez obzira na to kako se identificirate, bez obzira na vašu seksualnu orijentaciju - kaže Chen.
Jedna od najvećih prepreka s kojom se susreću aktivisti je objašnjavanje što je aseksualnost. Može postati zamršeno, jer su seksualna i romantična privlačnost različite stvari. I dok su mnogi aseksualci, poput Benoit, također aromantični, što znači da ih ne zanimaju romantične veze, drugi se osjećaju drugačije. Primjerice, Chen je biromantična (romantično je privlače oba spola) i ima dugogodišnjeg dečka s kojim ima seks. Kaže da se s partnerom seksa samo iz emocionalnih razloga - kako bi se osjećala bliskom s njim.
- Mogla bih do kraja života biti u celibatu i bila bih savršeno sretna. Za mene aseksualnost nije u tome koliko netko ima spolnih odnosa, već u ulozi koju seksualnost igra u načinu na koji doživljava život. Nikad ne razmišljam je li netko seksualno atraktivan - objašnjava Chen.
Daniel Walker, 24-godišnjak iz Istočnog Midlanda koji vodi YouTube kanal Slice of Ace, aseksualan je i homoromantičan. Fizički je naklonjen svom dečku i kaže da "izvana njegova veza izgleda prilično slično bilo kojoj drugoj homoseksualnoj vezi". Iako nema "unutarnjeg nagona za seksom", kaže da mu je "ugodno" baviti se tim dijelom svoje veze.
Ako uklonite seksualnu želju, koja je razlika između romantike i intenzivnog platonskog prijateljstva? Istraživanje sugerira ključne razlike, kaže Chen, zbog romantične privlačnosti zbog koje pojedinci žele promijeniti svoj život za svog partnera, zaljubljuju se i postaju posesivni.
'Ljudi se lako zbune kada kažete da ste aseksualni'
Razmišljanje o ovim idejama korisna je vježba za sve nas, ali također dodaje zbunjenosti orijentacijom koja je već u početku slabo razumljiva.
- Ako se deklariram kao homoseksualac, ljudi odmah znaju što to znači, dok ako kažem da sam aseksualac, devet puta od 10, morat ću objasniti što mislim - kaže Walker.
Puno je drugih izazova. Kao što Chen ističe, jer je pokret mlad, većina aseksualaca su mladi ljudi koji još nisu na pozicijama moći. A priroda njihove orijentacije - definirane onime što im se ne sviđa, a ne onim što rade - može značiti da aseksualci nisu toliko glasni kao drugi.
- Niste skloni ići okolo i govoriti što ne volite - objašnjava Walker.
Ono što ovi aktivisti čine jest naglašavanje kako je u redu da nemaju spolnih odnosa - no ipak paze da ih se ne tumači pogrešno kao da promiču celibat ili osuđuju seksualne pozitivnosti, jer im ni jedno ni drugo nije cilj. I dok ih homoseksualna zajednica sve više prihvaća, veza može biti izazovna.
- Razgovori oko šire LGBTQ + zajednice postali su vrlo usmjereni na seks i postavlja se pitanje gdje se aseksualnost uklapa u to. Ljudi u zajednici koji nisu uključeni u problematiku smatraju da su aseksualni ljudi anti-seks i da ćemo govoriti ljudima da se prestanu držati za ruke i ljubiti - kaže Benoit.
Kad mnogi ljudi zamisle aseksualca, zamisle štreberskog, androginog bijelca - pomisle na Sheldona Coopera iz Teorije velikog praska - ali kao crni ženski model, Benoit se bori s tim stereotipovima. Ima više od 33.000 pratitelja na Instagramu i njezina snimanja, često za marke donjeg rublja, mogu biti raskalašena - biti aseksualac ne znači zamijeniti mrežaste čarape za redovničke halje.
Postavlja se pitanje o ironičnoj interakciji između aseksualnosti i prodaje seksualne želje kroz modeling.
- Što god ljudi smatraju seksi, to je njihova stvar, ja samo pazim da grudnjak izgleda lijepo - objašnjava Benoit.
Na aktivizam ju je potaknulo to što se nije mogla povezati s drugim aseksualcima u javnosti.
- Pomislila sam da se ne mogu žaliti kako ne vidim crne aseksualne ljude oko sebe ako sam crna i aseksualna i zapravo o tome ne pričam - rekla je.
Za sebe kaže da je osoba od akcije te je suosnivačica Međunarodnog dana nespolnosti, koji će se prvi put održati 6. travnja, postavila je aseksualni bar tijekom London Pridea, govori na sveučilištima i vodi račun na društvenim mrežama This is What an Asexual Looks Like, koji slavi aseksualce različitih oblika i tonova kože.
Njezin rad odjekuje i kod drugih aktivista koji promiču rasnu jednakost, poput Marshalla Johna Blounta.
- Iz mog iskustva, kad ljudi vide crnca koji je aseksualan, šokiraju se jer se često crnci stereotipiziraju kao hiperseksualizirani. Sve je veći broj crnih i smeđih aseksualaca i što smo glasniji to će više ljudi vidjeti da postojimo - kaže Blount.
Slično govori i aseksualna YouTuberica Lynn Saga (23) te kaže kako znakovi da bi mogli biti aseksualni uključuju to što niste zainteresirani za intimnost, ne 'jurite' u veze i ako ste imali jako malo ili nimalo simpatija u životu.
- Iako sam vrlo taktilna, nikada nisam bila zainteresirana za seks i nisam razumjela da je to nešto što ljudi žele. Ako ne želite seksualnu vrstu intimnosti ili povezanosti, to je jedan od najvećih znakova da bi mogli biti aseksualni - rekla je.
Stigmatiziranje
Pop kultura, uz klišejiziranje, ima neujednačen odnos s aseksualnošću. Vrhunac toga bila je epizoda serije 'House' iz 2012. godine, u kojoj je aseksualnost pacijenta proglašena bolešću. Od tada su se stvari popravile, a 2016. godine scenaristički tim za animirani sitcom BoJack Horseman kontaktirao je AVEN prilikom istraživanja lika Todda Chaveza. Osjetljivi prikaz Chavezove aseksualnosti odjeknuo je kod gledatelja i mnogi su se deklarirali kao aseksualci tek kada su se prepoznali u tom liku.
Za zanimljivu priču o aseksualcu trebate samo potražiti Jaya, aseksualnog i aromantičnog osnivača AVENA. On je 2017. godine s heteroseksualnim parom stvorio troroditeljsku obitelj, zajedno odgajaju djevojčicu. Sljedeća je granica prepoznavanje da možete imati intimne veze koje mijenjaju život bez seksa ili romantike, kaže on. Čak i ako aloseksualci prihvate apstraktnu ideju platonskog partnerstva s aseksualcem, često nismo sigurni kako to zapravo izgleda.
- Ne mogu biti romantičan i seksualan, ali imam nevjerojatnu obitelj. Ističemo druge putove do ljudske povezanosti - kaže Jay.
Optimist je u pogledu budućnosti s obzirom na raširenost i energiju mlađih aseksualaca, i smatra da se s vremenom na spojeve i seks više neće gledati kao na jedini valjani put do intimnosti - da će postati uobičajeno recimo odgajati dijete sa svojim najboljim prijateljem, bez obzira jeste li aseksualni ili niste.
To bi moglo imati važan utjecaj na ljude svih orijentacija. Pokazujući da život ispunjen bliskim prijateljstvima može biti smislen i zadovoljavajući - i dovoljan - aseksualci obećavaju da će ublažiti jedan od najvećih strahova čovječanstva: život u samoći. Biti seksualno i romantično nevezan, samo po sebi vas ne osuđuje na doživotno nezadovoljstvo, ne trebaju svi naći partnera.
- Postoji taj duboki strah od samoće ako ne igrate seksualnu igru, a aseksualci umanjuju taj strah - kaže Jay i dodaje da još moramo mnogo toga naučiti.