Imer S., 45 godina. Po zanimanju građevinski tehničar. U životu se bavio svime, osim poštenim poslom. Tehničko znanje, umjesto u struci, koristio je u raznim prevarama od Vardara pa do Triglava. Zadnja adresa na kojoj je bio prijavljen bila je KPD Zenica. Tamo su ga poslali u siječnju 1977. Trebao je odležati šest godina zbog krivotvorenja srećaka lutrije. Pobjegao je nakon dvije godine i četiri mjeseca.
POGLEDAJTE VIDEO:
Lipanj je 1980. i zamjenik općinskog javnog tužioca grada Zagreba upravo mu čita optužnicu. Terete ga da se nakon bijega iz zatvora vratio starim navadama. “Zarađivao” je krivotvoreći srećke Lutrije Slovenije i Lutrije Hrvatske. Prema optužnici, Imer je 1979. i 1980. godine na srećke lutrije lijepio serije brojeva koje su dobivale, a kako ne bi bio sumnjiv, dobici su mu bili samo do 5.000 dinara (preračunato je to oko 150 eura, plus-minus koji euro). Da su iznosi bili veći, novac bi morao uzimati u republičkim ili pokrajinskim centrima, što bi bilo rizično jer bi ga lakše otkrili. Poduzetni Imer je na 34 prepravljene srećke u Hrvatskoj uzeo 35.105 dinara, a na 33 u Sloveniji 31.045 dinara.
A u prepravljanju srećaka, ali i osobnih dokumenata, bio je pravi majstor. Kada bi dolazio po isplatu, morao je pokazivati osobnu iskaznicu. No i tom je “problemu” doskočio. Osobne iskaznice bi krao, potom bi na njih lijepio svoju fotografiju. To je radio toliko precizno da su i sami istražitelji bili impresionirani njegovim umijećem.
Imera je sreća pratila sve dok nije došao u Buje i pokušao prevariti oštroumnu i sumnjičavu prodavačicu na lokalnom kiosku lutrije. Kao i ostali prodavači srećaka, i ona je dobila pismo iz Uprave Hrvatske lutrije kojim su upozoreni na prepravljanje srećaka i na muškarca koji to čini. Prema dobivenom opisu posumnjala je da ispred nje stoji falsifikator. Podrobnije je pogledala “dobitnu” srećku koju je trebala isplatiti... Mirno je podigla pogled i rekla: “Pričekajte malo, molim vas!”
Imer je nanjušio problem i pobjegao. Nije daleko stigao. Prodavačica je odmah pozvala policiju, a oni su majstora falsifikatora prepratili u najbliži pritvor: “Jebi ga, ne možeš uvijek imati sreće”, rekao je kratko nakon uhićenja.
Kod njega su pronašli falsificirane osobne iskaznice, putovnice, ljepilo i napravu za skidanje i lijepljenje brojeva na srećkama. Sudbina je htjela da se Imer vrati u okruženje u kojem je proveo većinu života – u ustanovu za višegodišnji boravak na račun države.