Zagreb se tih dana pripremao za Ljetnu Univerzijadu. Grad je uređivao sportske objekte i javni prostor, a slučaj sa smetlišta zaintrigirao je i svjetsku javnost... Bilo je tu milijardi dinara, zapadnonjemačkih maraka, nizozemskih guldena, švicarskih franaka, lira i drugih valuta...
Jugoslavija je 1987. već duboko osjećala gospodarsku krizu. Vanjski dug, inflacija i pad životnog standarda obilježavali su drugu polovicu osamdesetih. Prema analizi Svjetske banke, realne plaće u Jugoslaviji 1987. bile su oko 30 posto niže nego 1978., a realne mirovine pale su za 13 posto. U takvoj zemlji novac je imao dvije vrijednosti: službenu, dinarsku, i onu stvarnu, deviznu. Dinar je bio valuta tužne svakodnevice, a zapadnonjemačka marka valuta sigurnosti.
U takvom vremenu, u svibnju 1987., na zagrebačkom Jakuševcu pronađene su vreće pune novca. Bilo je tu milijardi dinara, zapadnonjemačkih maraka, nizozemskih guldena, švicarskih franaka, lira i drugih valuta. Novac nije pronađen u banci, sefu ili blindiranom vozilu, nego među otpadom, u vrećama za smeće.
Zagreb se tih dana pripremao za Ljetnu Univerzijadu, koja se održala od 8. do 19. srpnja 1987. Grad je uređivao sportske objekte i javni prostor, a slučaj na Jakuševcu odvijao se daleko od službene slike grada domaćina.
Prema tadašnjem novinskom izvještaju, novac je bio pažljivo složen u vreće za smeće. Kada su se iz vreća ukazale novčanice, na smetlištu je nastala jagma. Skupljači sekundarnih sirovina, ljudi koji su svakodnevno pretraživali otpad tražeći predmete za preprodaju, počeli su grabiti novac. Radnici Čistoće pokušali su ih zaustaviti, ali se vijest brzo proširila među onima koji su se ondje zatekli.
Novčanice su završavale u džepovima i torbama. Dio ljudi napustio je smetlište čim je uspio uzeti nešto novca. U članku Večernjeg lista iz tog vremena navodilo se da su pojedinci otišli s iznosima od 20.000 do 300.000 dinara. Među devizama su se spominjale zapadnonjemačke marke u apoenima od 500 i 1000, što je tada bilo posebno vrijedno.
Jedan od skupljača, Rasim Husejnović, ispričao je Večernjem listu da nije odmah došao na mjesto događaja, nego kasnije. Drugi su mu govorili da je bila “prava borba”. Spominjalo se da su ljudi odnosili dinare, marke, guldene, franke i lire. Posebno se prepričavala neslužbena priča o skupljaču koji je nakon pronalaska novca taksijem otišao u Banju Luku i vozaču platio 1000 njemačkih maraka. Ta priča nije imala službenu potvrdu, ali se uklopila u atmosferu slučaja koji je već prvih dana počeo dobivati obilježja gradske legende.
Vijest o pronađenim milijardama objavio je i Večernji list.
Istražitelji su se suočili s neuobičajenim problemom. Trebalo je utvrditi porijeklo novca koji je već djelomično bio razgrabljen. Dio skupljača nije bio iz Zagreba, nego iz drugih krajeva zemlje, pa je bilo teško ustanoviti tko je sve došao do novčanica i koliko je novca odneseno prije nego što je smetlište stavljeno pod nadzor.
Provjeravane su banke i financijske ustanove. Prema tadašnjem izvještaju, kontrole nisu pokazale da igdje nedostaje novac. To je istragu dodatno zakompliciralo. Da je novac nestao iz banke, poduzeća ili neke ustanove, trag bi vjerojatno bio jasniji. No službeni manjak nije pronađen.
Stručnjaci su pregledali pronađene novčanice i utvrdili da su ispravne. Nije bila riječ o krivotvorinama. Time je otpala jedna od mogućih verzija: da se netko riješio bezvrijednog papira. Novac je bio pravi. Nejasno je ostalo tko ga je posjedovao, zašto ga nitko ne traži i kako je završio na smetlištu.
U javnosti su se slagale različite pretpostavke. Mogla je biti riječ o privatnoj štednji, novcu iz nelegalnog posla, devizama koje vlasnik nije želio prijaviti, pogrešno odbačenim vrećama ili novcu koji je netko namjerno uklonio. Nijedna od tih verzija tada nije imala javno potvrđeno uporište. Vlasnik se nije javio.
Jakuševac je u to vrijeme bio velika gradska periferija i odlagalište na kojem su se susretali službeno zbrinjavanje otpada i neformalna ekonomija skupljača sekundarnih sirovina. Ti su ljudi živjeli od onoga što je grad odbacio. Povremeno bi pronalazili nakit, upotrebljivu odjeću ili predmete koji su se mogli prodati. Ali nalaz tolikog novca nije bio zabilježen.
Slučaj je ostao zapamćen po nekoliko činjenica: novac je pronađen u vrećama za smeće, dio je raznesen prije nego što je mogao biti evidentiran, banke nisu prijavile manjak, novčanice su bile prave, a vlasnik nije utvrđen. U pozadini je bio Zagreb pred Univerzijadom, grad koji se spremao za veliki međunarodni događaj, dok se na njegovu rubu odvijala istraga o milijardama bačenima među otpad.
Gotovo četiri desetljeća poslije, slučaj novca na Jakuševcu ostaje jedna od neobičnijih zagrebačkih epizoda iz kasne Jugoslavije. Nije poznato je li ikada do kraja razjašnjeno tko je bio vlasnik novca i kako su vreće završile na smetlištu.
24sata © 2026
