Iako mnogi ističu kako je razlog jednostavan jer smeće spaljuju pa tu energiju koriste za grijanje, istina je da oni jednostavno razmišljaju na drugačiji način. Reciklaža i briga o okolišu ondje je imperativ života, pa su kao društvo gotovo dosegnuli ideal „zero waste“ politike.
POGLEDAJTE VIDEO:
U recikliranju otpada su najbolji na svijetu te su unazad dva desetljeća stvorili revoluciju. Od 1975. godine kada su po kućanstvu reciklirali 38 posto otpada, danas su dosegnuli broj od 90 posto. Zero waste politika dovela ih je do situacije da nemaju dovoljno smeća za spalionice, pa ga jednostavno uvoze. Statistički podaci na koje se pozivaju britanski mediji navode kako je tijekom 2016. godine Švedska uvezla 2,3 milijuna tona smeća iz Ujedinjenog Kraljevstva, Norveške, Irske i drugih zemalja. Spalionice griju više od milijun domova diljem zemlje.
– Ondje se potiče briga o okolišu kroz stalne akcije vlade i nevladinih udruga, osmišljavanjem promotivnih spotova u kojima slavni pjevaju o ekologiji ili akcijama tvrtki koje za skupljeni otpad daruju svoje proizvode. Zaštita okoliša u Švedskoj je način života. Poanta priče je jednostavna. Iza 2. svjetskog rata odlučili su riješiti problem smeća koje proizvode, a istovremeno riješiti problem grijanja kućanstava. Sagradili su veliki broj spalionica otpada, a onda su došli pameti i upotrijebili tzv. cirkularnu ekonomiju i počeli primarno razvrstavati otpad i reciklirati ga. Postigli su visoke rezultate. Posljedica ispravnog puta zbrinjavanja otpada je u tome da sad nemaju smeća za spaljivanje. Njihove su spalionice tehnički rečeno ostale "bez goriva" - pojašnjava Vjeran Piršić iz udruge Eko Kvarner.
Kaže kako je prije desetak godina bio u Švedskoj na višemjesečnom tečaju iz zaštite okoliša, a tijekom tečaja su posjetili i spalionicu u Göteborgu kako bi se upoznali sa cjelokupnim sustavom gospodarenja otpadom u Švedskoj.
- To je stara klasična spalionica kao što je većina u Europi koja ne primjenjuje moderne tehnologije, ali u Švedskoj su toliko jake kontrole zaštite okoliša da tamo nema šanse da se dogodi zagađenje koje bi se dogodilo bilo gdje na Mediteranu. Sve izgleda vrlo uredno, kao apoteka. Takve su iste i četiri spalionice oko Berlina gdje sam isto bio, pa i ova u Beču. Imaju i primarnu selekciju i razvrstavaju, a ono što preostane ide u spalionicu koju su napravili prije 50 godina, no toliko savršeno je održavaju da nema mjesta bilo kakvim pogreškama - kaže.
Piršić ističe kako su prije 15 godina i u Hrvatskoj primijenili veoma sličan model na otoku Krku
– Danas smo na 60 posto primarne selekcije i idemo na 80 posto. No u našem slučaju to nije samo tehnički projekt komunalnog poduzeća, nego su ga podržali građani, gospodarstvo, civilno društvo, pa čak i crkva. To je u ovom slučaju civilizacijski iskorak lokalne zajednice. Svi kontinuirano pozivamo građane da recikliraju, pa smo kućanstva opremili spremnicima za različite vrste otpada koje građani sami odvajaju - objašnjava Piršić ističući kako su smjernice kojima su se vodili iste kao i smjernice po kojima živi švedsko društvo.
- To su tri velika R. Reduce, znači reduciraj. Idi na plac s cekerom, a ne kupuj vrećice. Zatim je ti Reuse, koristi predmete ponovo, a ne bacaj. Popravljaj, daruj siromašnima, ali ne bacaj. I tek onda nastupa Recycle, recikliraj. Kupuj velika pakiranja, pazi na ambalažu, razdvoji - pojasnio je.
Bivša ministrica zaštite okoliša Mirela Holy ističe kako je Hrvatska na europskom začelju kad se govori o selektiranju i obradi korisnih frakcija otpada, no upravo u tome vidi i brojne mogućnosti za naš napredak.
- Hrvatska se fokusirala na centre za gospodarenje otpadom koji koriste mehaničko biološku obradu otpada. To nije održivi model jer počiva na tome da imate mehaničku traku na kojoj se uz pomoć računala odvajaju korisne frakcije iz miješanog komunalnog otpada i odvojeni se koristi za obradu, no nedostatak je to što su velike količine otpada koji se odvoji kontaminirane i nisu adekvatne za daljnju preradu - navodi ona pojašnjavajući kako bi Hrvatskoj trebalo više vrsta spalionica otpada, ali da je strah građana prema takvim postrojenjima u našim uvjetima opravdan.
- Tehnologija se razvila i imate danas različite metode, no mnogi nisu upućeni. Zato nisam protiv spalionica. Naime, svi misle da termička obrada podrazumijeva spaljivanje. Najčešća tehnologija koja se pritom koristi je tzv. energetski roštilj. Problem sa spalionicama komunalnog otpada na energetskom roštilju leži u činjenici da su temperature niže od 1.000 stupnjeva Celzijevih i na tim temperaturama se ne neutraliziraju dioksini i furani, kancerogeni spojevi. Za njihovu neutralizaciju trebaju vam temperature više od 1.100 stupnjeva. Takve spalionice moraju imati posebne filtere i discipliniranu promjenu tih filtera koje nakon redovite promjene treba poslati u spalionice opasnog otpada. U Hrvatskoj takva ne postoji, pa se opravdano postavlja pitanju što bismo učinili s takvim filterima - ističe Holy dodajući kako opasan otpad izvozimo što je skupo za industriju i državu općenito.
– Smatram da bi za nas najbolje rješenje bila spalionica po principu vaporizacije koja koristi plazma tehnologiju kroz koju na 4.000 stupnjeva spaljuje otad. Jednako skupa i nedostižna nam je pirolitička spalionica u kojoj se otpad zapravo uplinjava, kazala je ona. Švedska nam ipak po pitanju spalionica ne bi trebala biti uzor, smatra ona, jer su predimenzionirali svoje spalionice ne razmišljajući o sustavima selekcije i zbrinjavanja otpada u kasnijim razdobljima. Piršić se nadovezuje kako su Šveđani toga svjesni pa sad druge uče zašto je važno razviti sustav reciklaže.
- Ako napravite sustav tri R, spalionice vam uopće ne trebaju. Konkretno, 1/3 otpada je biofrakcija, a kad izvadite papir, plastiku, biomaterijal i opasni otpad, ostaje jako malo i za to raditi spalionicu se jednostavno ne isplati. Šveđani to znaju i ne pada im na pamet graditi nove spalionice jer jedva mogu nahraniti i ove postojeće, kazao je Piršić.
– Mi u Hrvatskoj nemamo strateški pristup i mislim da konačno trebamo vidjeti čime u Hrvatskoj raspolažemo. Nema smisla selektirati frakcije otpada za koje nemate rješenje za obradu. U Hrvatskoj je velik dio otpada zapravo biološki otpad koji se rješava u bioplinskim postrojenjima i biokompostanama, a oni nisu skupi. I papir možemo komercijalno iskorištavati, no o tome se nije mislilo - kazala je Holy.
Hrvatska je Strategiju gospodarenja otpadom donijela još 2005. godine, a 2017. godine Plan gospodarenja otpadom za razdoblje do 2022. godine. Ondje ističu kako Hrvatska na godinu proizvodi 3,7 milijuna tona komunalnog i proizvedenog otpada, što je 10,5 posto više nego 2012. godine.
Pojašnjavaju dalje kako 97 posto otpada čini neopasni otpad, a preostala tri posto opasni. Čak 31 posto otpada nastaje u kućanstvima, od čega je kuhinjski otpad 30,9 posto, a potom papir i karton sa udjelom od 23,2 posto. Plastika čini visokih 22,9 posto udjela, dok se ostale stavke odnose na metal, drvo, tekstil, vrtni otpad, staklo i ostalo.
Kad bi samo kućanstva u cijeloj Hrvatskoj razvrstavala otpad i vodila se načelom 3R, količina smeća bila bi zanemariva. U ciljevima Plana tako stoji da do 2022. godine Hrvatska treba unaprijediti sustav gospodarenja otpadom te smanjiti proizvodnju komunalnog otpada za pet posto. Pritom predviđaju kako će 2020. godine Hrvati proizvesti 1,67 milijuna tona komunalnog te 1,03 milijuna tona biorazgradivog otpada. Čarobna riječ na kojoj sve počiva je reciklaža, a stopa recikliranja u ovoj godini bi trebala dosegnuti 50 posto.
Daleko od Švedske, ali i to je početak.
POGLEDAJTE VIDEO SERIJAL 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM: