Uz medicinsko osoblje i policiju na prvoj crti obrane i pomoći u vrijeme pandemije koronavirusa su i volonteri Crvenog križa.
Njihova nesebičnost i požrtvovnost onda kada je najgore pokazatelj je koliko su spremni izložiti svoje živote i zdravlje kako bi pomogli potrebitima. U nevolji se poznaju junaci, a njihova briga i skrb za one najugroženije, bolesne, stare i nemoćne koji su se u ovom trenutku zatekli sami dovoljan je razlog za brzo djelovanje.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Od početka pandemije do ovog dana javilo nam se stotinjak osoba tražeći našu pomoć. Neki zbog hrane i teškog materijalnog statusa, drugi jer im hranu nema tko donijeti. Jedan dio njih je bolestan i nemoćan i ne može do liječnika, niti u ljekarnu. Zovu, mi idemo po lijekove, već nas znaju u ljekarnama i daju nam na povjerenje sve što je potrebno. Sjedamo u naš kombi i donosimo na kućni prag. Svaki dan imamo pune ruke posla - govori nam Darko Karin, ravnatelj CK grada Imotskog.
Velik je teritorijalno prostor kojeg imotski volonteri pokrivaju. Od Ciste do Aržana, Lovreća, Lokvičića, Berinovca, do Runovića, Sebišine i cijelog Zabiokovlja. Puno je obitelji u ovim ruralnim krajevima koji ovih dana kao “ozeba sunce” čekaju volontere CK znajući kako će upravo oni ispuniti njihove, uglavnom skromne želje. Velik je broj starih i nemoćnih koji su ostali živjeti sami u selima Imotske krajine dok su djeca odselila u gradove i u ove dane teško stižu do svojih bližnjih.
- Djeca su mi u Zagrebu, rodbina daleko, ja sama i da mi nije Darka i njegovih cura što bih jadna - govori nam starica, jedna od mnogih kojima su sa osmjehom na licu u ove tjedne socijalne distance jedini pokucali upravo djelatnici CK.
Različite su njihove potrebe. Zovu da ih odvezu do banke, podignuti novac, mirovinu, socijalnu pomoć. Neke odvezu do trgovine, nekima sami kupe i donesu što im je potrebno. Potreba je za medicinskim pomagalima, lijekovima. Za neke odlaze platiti račune, struju i vodu.
- Meni je najprije platiti struju, vodu, lijekove, a onda što mi ostane za život - potiho će jedna bakica koja i ne bi u novine jer će je netko prepoznati, a ona ipak ne bi da se zna kako je njoj teško. Najteža od svega je izgleda samoća. Ono što Karin želi posebno istaknuti je već sada primjetno kako dio mlađih obitelji traži pomoć.
- Ljudi su radili sezonski, nadali se turizmu, snalazili su se kako su znali i umjeli da bi svojoj obitelji priskrbili iole pristojan život. Sada je sve stalo, posla se nema. Mi ne možemo novcem nadoknaditi tu prazninu, ali svi koji se jave sigurno će dobiti pomoć u hrani i odjeći. I vjerujte ima ih svakim danom sve više - pomalo zabrinuto će Karin. Ni oni nažalost ne mogu više nego što imaju, ali kako ističe dobro ih u ove dane "prati" lokalna samouprava, imaju dobru koordinaciju, čak i financijsku pomoć tako da još uvijek udovoljavaju svim zahtjevima s terena.
I baš dok su volonteri spremali zadnje zalihe za odlazak na teren stigao je poziv iz Zagreba. Stiže roba, skladište će za neko vrijeme opet biti napunjeno. Već sutra će Darko, Ante, Marija, Ana, Veljko, Željka i Josip ranom zorom uskim makadamskim putima do najpotrebitijih. Svakom u vrećici što su tražili. Ovi vrijedni ljudi ovih su dana mnogima i sin i kćer i brat i sestra. Oni su im sve jer van se ne smije.
- Ni u crkvu dite moje Boga molit, ali neka sve će proći, nek je glava na ramenu. Krunicu u ruku i u svoja četiri zida za njih i ovakve kao što su oni isplati se Boga molit. Hvala im do neba - samozatajno će bakica s početka naše priče.
I dok pričamo mobitel u Darkovim rukama ne prestaje zvoniti. U zaseoku raseljene Imotske krajine netko čeka na preseljenje. Ovi vrijedni volonteri obnovili su mu kućicu, sada je na redu namještaj i uređenje. Sve je spremno i već poslijepodne još jedan osmijeh će zasjati jače od sunca jer ljudski su životi i radost darivanja, za ove samozatajne heroje najveća plaća.
POGLEDAJTE VIDEO: #ZAJEDNO24SATA sa Robertom Knjazom: