Većina roditelja miješa se u dječje svađe. Nakon naredbe “prestani”, “vrati mu” ili slično, obično uslijedi i druga: “Ispričaj se”.
I kad poslušaju i kažu “oprosti”, djeca to ne misle. Jednostavno udovolje roditeljima. Laura Markham, dječja psihologinja i autorica knjige “Miran roditelj, sretna braća: Kako prekinuti svađe i odgojiti doživotne prijatelje”, tvrdi da takve prisilne isprike čine više štete nego koristi.

Djecu prisilna isprika može još samo više razljutiti. A i oni koji primaju ispriku znaju da ona baš ništa ne znači. Tjerajući dijete da kaže “oprosti” učite ga krivu lekciju, a ne rješava se potojeći problem. 

- Desetljeća istraživanja o romantičnim vezama pokazala su da kad se jedan iz para osjeća prisiljenim ispričati prije nego što je spreman, ne pomaže u rješavanju problema u vezi. Vjerujemo da je tako i u odnosima djece s prijateljima i braćom - rekla je Laura Markham za Yahoo Parenting. 

Savjetuje da roditelj pričeka da dijete prođe ljutnja kako bi se ispričalo. Treba se usredotočiti na komunikaciju, a ne ritual isprike. Djeci treba pomoći da izraze svoje želje i potrebe te ih naučiti da slušaju druge.

- Također ih treba poticati da sami rješavaju probleme. Dajte im savjet i budite im primjer jer djeca uče od roditelja. I vaše isprike moraju biti iskrene - kaže Markham.