Prije turneje po Sovjetskom Savezu vlastima u Moskvi predstavili bismo repertoar koji bi se popisao i nije se smio mijenjati do kraja turneje. Složili bi se uz to vrhunska režija i produkcija nastupa, a zaradom od polugodišnje turneje mogao se kupiti trosobni stan kod nas, priča splitski bubnjar Petar Peco Petej (69).
Druženja s Bryanom Ferryjem i Roxy Musicom, Paulom Rodgersom i drugim članovima Bad Company, svirke s nebrojenim domaćim autorima i grupama, poput Time i Indexi, sudjelovanje na više od 250 nosača zvuka s dijamantnim tiražama..., samo su djelići Pecina životnog mozaika.
Muzička akademija u Grazu
Otac Andrija bio je splitski operni pjevač, uz kojeg je Peco zavolio scenu. U muzičkoj školi učio je klavir i klarinet, a bubnjar s međunarodnom karijerom postao je slučajno.
- S klavijatura sam za bubanj skočio na prijedlog Tome Bebića kad se bubnjar nije pojavio na svirci. Tako je počelo - kaže Peco.
Već kao uspješan muzičar, početkom 70-ih godina odlučio je završiti Jazz akademiju u Grazu gdje se, osim jazz bubnja, učio sviranju i svih klasičnih udaraljki, a te je godine začinjavao tulumima s europskim jazz velikanima.
- S 14 godina počeo sam svirati klavijature po splitskim terasama s grupom Kondori, koja je kasnije postala Aspalathos. Skidali su se hitovi s Radio Luxembourga i San Rema, kao i s ploča koje bi donijeli splitski pomorci sa zapada. Prerasli smo u Delfine i 1967. podijelili pozornicu na Splitskom festivalu s grupom The Shadows te obradom njihove pjesme ‘Beat na moru’ osvojili prvo mjesto - prisjetio se Peco.
Ništa ne bih mogao bez nje
Kako su Delfini bili izvanserijski muzičari, uskoro su na nastupima počeli pratiti Arsena Dedića, Vicu Vukova, Terezu Kesoviju, Olivera Dragojevića, Mišu Kovača, Bojana Kodriča, Mikija Jevremovića... Sviralo se u čitavom svijetu, a najviše u bivšem SSSR-u.
- Ruska publika bi eksplodirala kad bismo im odsvirali ‘Ob-La-Di, Ob-La-Da’ i ‘Back to USSR’ od The Beatlesa - priča Petej.
U to vrijeme Peco je započeo vezu sa suprugom Nadom, profesoricom engleskog i talijanskog jezika, s kojom se vjenčao 1973. godine. Imaju dva sina, a uz putovanja sa suprugom po svijetu, najviše uživa u susretima s unucima.
- Istina je da iza uspješnog muškarca uvijek stoji jaka žena, a to je moja supruga. Dobro je upoznala i podnijela moj muzički svijet te sve nedaće i uspjehe - kaže Petej.
Nakon povratka iz Rusije Peco je prvi put zasvirao s Indexima, a ta se suradnja nastavila i kasnijih godina, pa i sve do danas na koncertnim turnejama.
U grupu Time upao je 1973., a postavu su činili Dado Topić, Vedran Božić na gitari i klavijaturist Tihomir Pop Asanov.
Poznanstva u inozemstvu
Svirali su u Zagrebu i pred Titom na trgu pred stotinama tisućama ljudi, no Pecu su potom zasvrbjeli tabani i odvažio se okušati na zapadu.
U Engleskoj se spetljao sa Stevom Winwoodom, klavijaturistom grupa Blind Faith i Traffic, upoznao je Peco i članove najdražeg benda Bad Company, družio se s ekipom Roxy Musica, svirao i s mnogim drugima manje ili više poznatim imenima tadašnje britanske rock scene.
- Vratio sam se kući 1978. godine i upao u Big band HRT-a, počeo često svirati jazz s Boškom Petrovićem, a on nam je od vremena Timea otvarao vrata jazza, tog nevjerojatnog spoja europske harmonije i afričkog ritma. Usporedno sam bio i studijski muzičar, a ni ne znam koliko sam toga snimio. Ponovno sam se vratio u Britaniju početkom 90-ih godina i živio na relaciji Hrvatska - Engleska, a uzdržavao sam se svirajući blues po klubovima - kaže Petej.
Povratak Splitu
Splitu se vratio, sa suprugom, u ovome mileniju te je od tada pokretao blues i jazz formacije.
- Nakon smrti Davorina Popovića i Slobodana Bode Kovačevića, od 2005. mi bivši članovi Indexa se okupljamo i izvodimo s raznim pjevačima Indexove pjesme. Kao Indexi i prijatelji nastupamo 24. srpnja u kamenolomu Cave Romane kraj Medulina - poziva Peco, koji danas svira jazz u triju Sarajlije Sinana Alimanovića.