Zagrepčanin Marko Kezerić (31) prve je simptome multiple skleroze počeo osjećati još u studenom 2015., kad je u teretani primijetio da mu trne dio trupa.
- Odmah sam krenuo s pregledima jer je simptom bio izuzetno čudan, kao da ne osjećam tkaninu na trbuhu i leđima, odnosno kao da me netko opasao rukama i steže me - priča nam Kezerić, diplomirani ekonomist.
Mjesec dana su simptomi bili jednakog intenziteta, a nakon toga počeli su se - pojačavati.
- Svaki dan mi je jedan novi dio tijela trnuo, skoro do granice boli. Nisam više mogao pisati, ispadali su mi predmeti, otežano sam hodao i, zapravo, uopće nisam imao osjet dodira od prsa na dolje. Naravno, i umor je bio prisutan, a do tada ga nisam priznavao. Tek u veljači 2016. otišao sam na MR, gdje su mi otkrili lezije na vratnom i torakalnom dijelu leđne moždine. Obavio sam lumbalnu punkciju i ostao u bolnici na prvoj, i za sada jedinoj, pulsnoj terapiji kortikosteroidima, od koje mi je bilo bolje - nastavlja priču Marko, kojemu se osjet nakon toga vratio, no zabrinjavalo ga je to što su ostali simptomi - ostali postojani.
Početak borbe
- Nisam mogao pisati, stezalo me oko koljena, teško sam hodao, a bio sam i dalje umoran. ‘Pojas’ oko prsa se nije smanjio i izbijao mi je dah koliko je bio snažan. Nakon toga vratio sam se doma i krenuo u borbu - odlučan je bio Marko.
Ipak, suočavanje sa samom dijagnozom opisuje kao užasan osjećaj.
- Kad vam netko kaže da bolujete od neizlječive bolesti za koju niste nikad čuli, barem ja, nitko vam ne garantira koliko ćete se dobro vi s tim nositi. Bolest je to koja ima tisuću lica, pa kad sam to osvijestio, pojavila su se pitanja: ‘Zašto ja?’, ‘Kad”, a ne ‘hoću li biti u kolicima?’, ‘Koliko će moja obitelj patiti zbog mene?’, ‘Trebam li ostaviti curu, da ona ne bude dio te nemile priče?” i naposljetku ‘Koje će lice imati moja bolest?’... Zapravo, to iskustvo bih mogao opisati kao ‘bolest s tisuću pitanja’ - prisjeća se Marko.
Ipak, nakon nekoliko dana shvatio je da neće tako lako potonuti i odlučio je živjet život punim plućima, makar išlo i na lošije.
Pozitivan stav
- Obećao sam si da ću tako i napraviti, da barem mogu reći da sam nešto prošao dok sam mogao i to će me ispunjavati. Znao sam da ću učiniti sve što je u mojoj moći da budem dobro, maknut ću sve loše iz života i prigrlit ću sve dobro što mi se nudi. Bio je to inspirirajući trenutak - kaže Marko, koji je pozitivnim stavom i obitelj i prijatelje uvjerio da će biti dobro.
Izrazito mu je teško palo to što je nakon dijagnoze bio u tako lošem fizičkom stanju da nije mogao napraviti čučanj, tim više što je oduvijek bio aktivan i bavio se sportom - od hrvanja, kickboxinga, nogometa, planinarenja, trčanja i plesanja folklora.
- Dok sam dva mjeseca bio na bolovanju, svaki dan sam išao u teretanu i radio taj čučanj, 2, 3, 5 puta i dizao štange bez utega, te ponovno naučio trčati. Nakon toga, nekako su mi planinarenje i trčanje postali sukus bavljenja sportom. Nema ništa ljepše od prirode dok trčite ili planinarite - priča Marko.
Nakon treće magnetske, na kojoj se ustanovilo da nema novih lezija, zajedno s doktoricom je zadovoljno konstatirao da “što god da radi funkcionira” i da “tako i nastavi”. Toliko je podigao formu da uskoro (25. 8. na Bundeku) trči i na Grawe maratonu - 10 kilometara.
U prirodi je spas
- Istodobno sam promijenio prehranu, aktivan sam, prestao sam pušiti, razmišljam pozitivno i boravim u prirodi najviše što mogu, pa eto, tako sam i nastavio te, hvala Bogu, dobro je. Kako ne bi bilo kad trčim i svoju prvu desetku - ponosan je Marko.
Prehrana koju je počeo prakticirati je Paleo/LCHF, i to bez mliječnih proizvoda.
U prehranu je uvrstio obilje povrća, voća i dobrih masnoća
- ODLIČNI REZULTATI - Polako je krenuo s vježbanjem, izbacio loše navike i promijenio prehranu. Okrenuo se domaćoj hrani, zdravim masnoćama, voću i povrću.
- PALEO PREHRANA - Unosim golemu količinu povrća, pokušavam da to bude oko devet šalica dnevno - tri obojenog povrća ili bobičastog bogatog sumporom, tri povrća bogatog klorofilom. uz sve to normalno jedem zdrave prirodne masnoće, i meso, ribe i iznutrice, kaže Marko.
- SAMO HRABRO - Poboljšanja su bila vidljiva već u prvome mjesecu. Nakon dvije godine osjeća tek nekoliko simptoma na koje se naučio i koji ga podsjećaju da ne smije posustati.
Prvi put ću istrčati deset kilometara, a ako zapne - ne mislim odustati
Nakon dijagnoze pokušavam svaki trenutak provesti u prirodi, trčeći ili planinareći. Nakon nekoliko trka od pet kilometara shvatio sam da mi je trčanje izuzetno zanimljivo, taj naboj na početku utrke je neopisiv. Sad sam prvi put odlučio trčati dionicu od deset kilometara na jednom od najvećih zagrebačkih maratona, a ako zapnem, odmorit ću se i nastaviti, kaže Kezerić.
Moja pozitivnost uvijek je ‘dizala’ obitelj i prijatelje
Najteže je roditeljima koji su nemoćni u borbi s bolešću vlastite djece. Također, i prijatelji su bili šokirani, iako prema mojim ozbiljnim simptomima nitko nije očekivao da će biti nešto banalno. No ‘ime’ bolesti uvijek iznenadi. Budući da sam zračio pozitivom, svi oko mene su bili bolje, govori Marko.
Promocija zdravog života u izazovu PoKRENI
Samim time što Kezerić trči već neko vrijeme, na maratonu je predstavnik Saveza društava oboljelih od multiple skleroze Hrvatske. Njegovi prijatelji trkači iz saveza, koji su također oboljeli, ali i brojni drugi trkači uoči maratona promoviraju zdrav život kroz trčanje u izazovu PoKRENI.
Na simboličan način potiču sebe i one njima najbliže da se uključe u trčanje te da zajedno istrče 100.000 kilometara za oboljele od MS-a. Inicijativa PoKRENI postoji od 2015. godine s ciljem da što više ljudi prigrli fizičku aktivnost i tako brine o svojem zdravlju.