Buduće majke počnu nam se javljati obično između 20 i 25 tjedna trudnoće, negdje na sredini tog razdoblja, kad trbuh postaje vidljiviji i počnu osjećati bebu, pa postaju svjesnije toga da ih očekuje porod. Obično je glavni fokus većine trudnica na samom porođaju i brojnim pitanjima koja imaju oko njega. Iako porod, realno, traje jedan dan, rijetko koja žena razmišlja o tome što će biti kasnije, nakon što rodi i dođe s djetetom kući, a to je iznimno izazovno razdoblje, priča Anita Budak, predsjednica Hrvatske udruge doula, koja se bavi osnaživanjem žena u razdoblju priprema za porod, kao i na samom porodu, a u nedavnoj edukacijskoj kampanji koncentrirala se upravo na podjednako važno razdoblje: osnaživanje žena u postpartumu.
Riječ je o razdoblju poznatom i kao babinje, koje obično traje 6 tjedana (40 ili 42 dana) nakon poroda i predstavlja razdoblje tijekom kojega se ženin organizam fizički oporavlja i vraća na staro. To je i vrijeme kad žena prolazi kroz snažne hormonalne promjene i emocionalno se prilagođava na novu ulogu, i sve to može potrajati i puno dulje od spomenutih 6 tjedana, pogotovo ako je bila riječ o težem porodu ili carskom rezu. Svoju priču o tome kako je pomagala s unucima, ispričala nam je i baka Kaja.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Punim plućima uživam u ulozi bake, ne mogu se nagledati moje Lune dok spava, dok 'cika', ili gleda svijet oko sebe. Baš u svakom trenutku uživam i to je nekako vratilo u vrijeme kad sam ja bila mlada mama. Čini mi se da u naše vrijeme nije bilo toliko podrške mladim majkama kao što je ima danas i rekla bih da je to jako velika stvar - kaže ponosna baka 1,5 mjesečne djevojčice Kaja Knežević.
Luna nije njeno prvo unuče, prvo se rodilo prije dvije godine, u SAD-u, i tad je putovala da ga upozna i nađe se mladim roditeljima pri ruci. Nedavno se u Americi rodila još jedna beba, no ovog puta baka je odlučila ostati u Hrvatskoj, kako bi bila podrška kćeri Tei oko prvog djeteta. Tako je imala prilike promatrati doulu koja je njenoj kćeri pružala podršku u sklopu projekta Hrvatskih udruga doula.
- U moje vrijeme bi majci dva puta došla patronažna sestra i kasnije sam se morala snalaziti pitajući mamu, baku, prijateljice, susjede, pa me oduševilo to da je mojoj Tei nekoliko puta došla i doula. Iznenadilo me koliko joj je toga strpljivo pokazala i objasnila, od toga kako nositi dijete, kako ga previti, okupati i na koliko joj je pitanja stručno odgovorila. Nisam se puno miješala, samo sam upijala, da i ja kao baka 'pokupim' sve što treba, ali sam shvatila da puno toga Tea inače ne bi mogla čuti ni od mene. Istina je da sam ja odgojila svoju djecu, no u moje vrijeme nije bilo toliko istraživanja i stručnih saznanja koja danas postoje i mnoge stvari ni sama nisam znala - priča baka Kaja. Dodaje kako je uvjerena da je mladoj mami danas s takvom podrškom i s toliko stručnih informacija ipak lakše, jer se osjeća sigurnije.
- Kao mlada majka u prvo vrijeme ponekad strahuješ i od toga kako ćeš primiti dijete, da ne učiniš nešto krivo. Ovako je mlada mama ipak mirnija, kad joj se objasni i pokaže i netko je tu da vidi radi li to ispravno - kaže. Šalimo se s bakom oko toga da je ona s malom Lunom sigurno dobila gomilu novog posla - koliko pomaže kćeri oko svakodnevnih kućanskih obaveza?
- Jako puno je posla, zaista. Nastojim skuhati, obrisati, očistiti oko njih i biti pri ruci oko bebe kad kćer treba malo mira, no kao da sam s Lunom dobila i neku dodatnu energiju, pa sve to obavljam s veseljem. Šalim se sa kćerkom kad ide do trgovine da joj je to izlazak, dok mi cure doma tulumarimo. No, realno, tako i jest, s malom bebom u kući puno je i ako možete prošetati do trgovine, pa vjerujem da već i time puno pomažem - kaže baka.