Jedan od stereotipa koji često odvraćaju pojedince od vježbanja je mit da vježbanje potiče glad i da ćemo nakon tjelesnih napora hranom nadoknaditi izgubljenu težinu.
POGLEDAJTE VIDEO:
Prema istraživanjima objavljenim u Science Dailyju, ta tvrdnja se pokazala kao neistinita. Japanski su istraživači pratili 15 zdravih muškaraca u prosjeku od 24 godine. Oni su iz dana u dan naizmjenično preskakali uže, vozili sobni bicikl ili se odmarali. Istraživači su prilagodili vježbe skakanja i bicikliranja tako da su iziskivale jednak utrošak energije. Tijekom vježbanja i nakon njega istraživači su dobrovoljcima mjerili hormone gladi te su ih pitali koliko su subjektivno gladni i kakvu bi vrstu hrane najradije jeli.
Pokazalo se da su najgladniji bili u danima kad su mirovali, a da su najmanje bili gladni neposredno nakon preskakanja užeta. Prema mišljenju istraživača, učinak suzbijanja gladi posljedica je 'protresanja crijeva', do kojeg dolazi kad se tijelo pomiče gore-dolje, ali ne i kod onih koje uključuju uglavnom vodoravno kretanje. Japanci su pretpostavili da okomito kretanje tijela, a to znači i crijeva, utječe na osjet gladi tako što smanjuje lučenje hormona grelina, koji tijelo u normalnim okolnostima proizvodi kad smo gladni.
Iznenađenje je nastupilo kad su uspoređene razine grelina, oni su bili jednaki i nakon vožnje biciklom i nakon preskakanja užeta. Dakle, neki je drugi mehanizam odgovoran za manju glad poslije skakutanja. A taj mehanizam ima veze s hormonima.
Studija provedena u Velikoj Britaniji dala je naslutiti da tajna nije u grelinu, koji signalizira glad, nego u peptidu YY, hormonu koji stvara osjet sitosti. Ispostavilo se da aerobne vježbe (one koje povećavaju potrošnju kisika), ali ne i anaerobne, poput dizanja utega, potiču proizvodnju peptida YY, koji zavarava mozak javljajući mu da smo siti. Anaerobne vježbe također blago suzbijaju glad, ali aerobne to čine snažnije, a učinak smanjene gladi traje oko dva sata nakon vježbanja.
Preskakanje užeta i trčanje spadaju u aerobne vježbe, pa su rezultati britanskog istraživanja u tom pogledu u skladu s rezultatima do kojih su došli japanski istraživači. Ovo je istraživanje u još jednom pogledu dovelo do rezultata jednakih japanskom - kontrolna skupina sudionika i ovdje je bila gladnija od aktivnih sudionika, koji su provodili aerobne ili anaerobne vježbe. Konkretno, neaktivni dobrovoljci bili su željniji slatkiša od ostalih sudionika, zaključci su istraživanja provedenih u Japanu i Velikoj Britaniji.
POGLEDAJTE VIDEO SERIJAL 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM: