Svatko razgovara sa sobom na svjesnoj ili nesvjesnoj razini. Svaki put kad u sebi ponovimo: "Zakasnit ću", ili "Ova haljina mi baš dobro stoji", obratili smo se samima sebi. Za nekoga je to samo misao koja proleti, a drugi će te tvrdnje izreći na glas.
- Izražavajući pojedine misli na glas omogućujemo si bolje razumijevanje sadašnjosti i budućnosti te bismo svi to trebali raditi - tvrdi klinička socijalna radnica, psihoterapeutkinja i autorica više knjiga s područja psihologije Lisa Ferentz.
Upravo se tom metodom ona služi kako bi svojim klijentima usadila pozitivnu sliku o sebi te o danu koji je pred njima.
- Nema ništa važnije od načina na koji razgovaramo sa sobom jer se unutarnji monolog odražava na sve naše podsvjesne misli, emocionalna stanja i bihevioralne odluke - pojasnila je. Ako ste stalno kritički nastrojeni, ili dan započinjete s negativnim stavovima, otežavate si mogućnost da u tom danu doživite nešto pozitivno. No razgovor sa samim sobom je nužan, potvrđuje i ugledni zagrebački psihijatar dr. Robert Torre.
- Čovjek koji ne razgovara sa samim sobom nema unutarnji dijalog, nema savjest ni pravo ja. Najčešće se taj razgovor obavlja u samoći i zato je ona presudna. Bez samoće nema čovjeka, promašen je. No to treba biti samoća bez usamljenosti. Tek u samoći sa unutarnjim ja, čovjek dolazi prvo k sebi da bi mogao doći i k tebi i k nekome drugome - tvrdi dr. Torre dodajući kako su razgovori o kašnjenju ili kako nam stoji haljina trivijalni i nemaju veće značenje za osobnost. No razgovori u kojima je čovjek sam sebi tema, ono su što nas definira.
- Bez tih razgovora čovjek je samo humanoid, ljudima nalik stvorenje i ti su razgovori uvjet ljudskosti uopće. Nevažno je je li to razgovor u sebi ili na glas, kao što je nevažno i koji je dio dana. Za neke ljude je to mentalna higijena nalik molitvi, pa onda razgovaraju sami sa sobom tijekom jutra kako bi započeli dan i to su obično poticajni razgovori o tome tko sam, što sam i gdje sam danas, a navečer su to razgovori nalik bilanci, jesam li ili nisam - objasnio je dr. Torre.
Lisa Ferentz svojim klijentima savjetuje da zapisuju misli o tome na čemu su sve zahvalni, što smatraju svojim jakim stranama, koje su im pozitivne strane. Tada im kaže da stanu pred ogledalo i to što su napisali izgovore na glas, sami sebi.
- Ne odustajte čak i ako vam se to čini glupo. Kao i s drugim stvarima, kad se jedanput uvježbate i ovoj metodi pristupite s pozitivne strane, otkrit ćete da je to u biti jako jednostavno. Vodi nas kroz život bili mi toga svjesni ili ne - kazala je Ferentzova.
Čak je i studija Sveučilišta Lethbridge potvrdila da su studenti koji su si govorili pozitivne stvari uspjeli promijeniti svoju perspektivu, stavove i reakcije na podražaje iz okoline. Ferentzova stoga savjetuje ljude da si i glasno tepaju ili si daju poticaj.
- Kad si pozitivno šapćemo, to nam daje snagu da se suočimo s izazovima koji su pred nama - kazala je pojašnjavajući da i sportaši čine isto to uoči natjecanja. To ne znači da je poželjno na glas izgovarati frustracije.
- Definitivno postoji vrijednost u razumijevanju svojih osjećaja, bili oni pozitivni ili negativni. No izgovarajući negativne misli na glas može imati suprotan učinak - naglasila je Ferentz.
Umjesto toga preporučuje ljudima da, kad su već artikulirali što ih muči, odluče ima li smisla zadržati takve misli ili je to nešto preko čega možemo prijeći i zaboraviti na to.
DOMAĆA ZVIJEZDA ISKRENO O PROŠLOSTI: Živjela sam u smeću i spavala po cijele dane