Lijepo je kad pronađete partnera s kojim možete ostvariti ugodan i ispunjen zajednički život, no ljude treba odgajati da to mogu ostvariti samo ako su prije toga naučili živjeti sami te ako su ispunjeni i ostvareni kao 'samopostojeće' osobe. U protivnom će stalno biti u potrazi, u kojoj traže 'nekoga' i 'nešto', kao odgovor na neke njihove nedostatke, a da ni sami ne znaju što traže. Pa, onda ne mogu znati ni kako to pronaći te kako zadržati, što može biti izvor velikih problema, kaže psihologinja Mirjana Krizmanić, odgovarajući na tvrdnju da je u svijetu i u Hrvatskoj sve veći broj samaca koji se trude pronaći partnera, ali sve teže uspijevaju u tome.
- Teško mi je prihvatiti takvu tvrdnju bez ozbiljnijih istraživanja, iako mnogo toga upućuje na taj zaključak. No, među ljudima s kojima se ja družim, nemam takav dojam, odgovara. Stoga se hvatamo statistike: Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, u Hrvatskoj smo tad imali 'samo' 58 posto oženjenih muškaraca i 53 posto udanih žena. Uz relativno mali broj onih koji žive u izvanbračnim i istospolnim vezama, pokazalo se da čak 44,5 posto ljudi oba spola nije bilo ni u kakvoj partnerskoj vezi. Tako su stručnjaci došli do podatka o 700.000 samaca u Hrvatskoj - dodaje.
- Brojke su tu, no pritom treba uzeti u obzir da među među njima ima razvedenih, udovaca i udovica koji žive s djecom, pa im potraga za partnerom možda i nije prioritet, ili možda i ne žele ulaziti u novo partnerstvo.Također, veliki je udio mladih koji već i u 'ozbiljnim godinama za brak' žive s roditeljima u zajedničkom kućanstvu, ne nužno zato što ne bi mogli odseliti, nego tako dio svog privatnog života svojevoljno podređuju tome da uživaju u prednostima života bez obveza - upozorava sugovornica.
- Ukratko, dio samaca koji su kao takvi potencijal za vezu, možda to i ne žele, pa je drugima zato možda teže pronaći suputnika. No, broj onih koji se osjećaju usamljeno i traže nekoga sigurno nije mali i zasigurno postaje sve veći problem, rekla bih posebno među mladima - odgovara sugovornica.
Iako smo postali globalno selo, s društvenim mrežama na kojima možete imati na stotine prijatelja, danas je sve manje mjesta na koja možete otići i upoznati nekog uživo, pa se vidjeti s tom osobom nekoliko puta, kako biste se bolje upoznali i uopće bili u situaciji da procijenite želite li graditi dublji odnos, pojašnjava.
Dodaje kako su se mladi nekad družili u parku, s dvije, tri gitare, njih desetak je dijelilo bocu crnog vina i pušilo po jednu cigaretu, a kad ste izlazili na neka mjesta u gradu mogli ste znati kakva se publika publika tamo okuplja i koga možete sresti.
- Danas to više nije tako i nije lako izabrati mjesto, jer se više niti ne zna tko gdje zalazi i gdje se mogu naći oni koji traže partnera. Do prije nekoliko godina vodila sam savjetovalište, u koje su dolazile i mlade žene, neke nezadovoljne baš zbog toga što ne znaju gdje i kako pronaći partnera. Tad sam jednoj djevojci savjetovala da ode negdje gdje može plesati, uvjerena da će sigurno nekoga upoznati. Kad je došla na idući sastanak u savjetovalištu, neugodno sam se iznenadila: Ona je doista otišla na ples i plesala je s guštom cijelu večer, ali – sama. Danas u klubu punom ljudi možete cijelu večer plesati sami, što, čini mi se, pokazuje da su ljudi zaboravili da je funkcija takvih mjesta upravo upoznavanje potencijalnih partnera, te da se pritom i sami moraju potruditi - pojašnjava psihologinja.
No, najveći je problem, smatra Mirjana Krizmanić, to da su i samci sami zaboravili da, ako žele pronaći partnera, u to moraju uložiti malo vremena i truda. I to ne toliko baš u to da pronađu partnera, koliko u to da otvaraju prilike za nova poznanstva i dobru zabavu.
- Naime, s jedne strane mi se čini da nedostaje više mjesta i prilika na kojima bi se ljudi mogli okupljati oko zajedničkih interesa, te sresti one s kojima dijele sličan odgoj, a time i stavove i vrijednosti koje ih povezuju, kao što je to nekada bila, pa i danas je za jedan manji broj ljudi, Crkva. No, takvih mjesta ipak ima i zaboravljamo da često o nama samima ovisi hoćemo li se uključiti u neke aktivnosti i tako povećati šanse i za to da pronađemo partnera - kaže sugovornica.
Uključivanje u rad zbora, volontiranje kroz neku udrugu, ili odlazak na povremene izlete s planinarskim društvom, pa i samo to da nabavite psa s kojim ćete češće šetati, mogu biti sjajne prilike za upoznavanje puno novih ljudi, dodaje.
- Među njima se može pojaviti i osoba koja će vam postati nešto više, no i ako nije tako, kroz veliku mrežu prijatelja sigurno je lakše upoznavati nove ljude koji mogu biti partnerski potencijal.Pritom ne treba zaboraviti da nas upravo prijateljski odnosi dodatno obogaćuju i da gradeći te odnose rastemo kao osobe i postajemo bolji 'materijal' za vezu. Naime, ljudi danas ne cijene ni prava prijateljstva i ne njeguju ih, pa ne čudi ni to da i oni koji uspiju pronaći partnera ponekad brzo zaborave da taj odnos treba njegovati kao nježnu biljku, već odustaju kod prvih prepreka - dodaje sugovornica.
Prijatelji nam, osim toga, posredno mogu pomoći da u odnos ne ulazimo iz krivih pobuda i s previše iluzija, ili potrebe da 'samo malo promijenimo partnera'.
- Prvo, čine nas zadovoljnijima i sretnijima, pa nećemo ulaziti u odnos s partnerom koji nam ne odgovara samo zato da ne budemo sami. S prijateljima učimo da u odnosu nije sve prekrasno i da će nas ponekad povrijediti, o čemu treba voditi računa i u partnerskom odnosu. Prijatelje učimo prihvatiti sa svim manama i mnogo toga im oprostiti, što je također važno u partnerskom odnosu. Učimo da ne dobivamo uvijek ono što očekujemo i da ponekad sami moramo potegnuti puno više nego što će to prijatelj ili partner učiniti. Jedino osoba koja je spremna na takav odnos zaista i može ostvariti uspješno vezu - pojašnjava sugovornica.