To je to što me zanima!

Razmišljate o pisanju dnevnika: Počnite, to vam može biti lijek

Pisanje dnevnika pomaže nam da izrazimo potisnute emocije i počnemo ih liječiti, i dobra je prilika da iz drugog kuta sagledamo životne okolnosti u kojima se nalazimo i to kako ih doživljavamo
Vidi originalni članak

Zanima vas ova tema? Pročitajte onda i ovaj članak: Pisanjem dnevnika dijete mršavi se dvostruko brže

Od svih intervencija na mentalno zdravlje, vođenje dnevnika jedan je od mojih favorita. Ne samo zato što osobno volim pisati, već i zato što, koliko god jednostavno zvučalo da treba sjesti i pisati o svom danu, takva vrsta pisanja kombinira nekoliko vrlo moćnih terapijskih elemenata, piše dr. Nadya Dich, psihologinja iz Kopenhagena. 

POGLEDAJTE VIDEO - Dobrobiti pisanja dnevnika: 

Vaš internet preglednik ne podržava HTML5 video

'The writting cure' zanimljiva je knjige sa zapažanjima znanstvenika koji proučavaju iscjeliteljske moći izražavanja kroz pisanje, i to  prvenstveno onu vrstu pisanja koja se može povezati s nekom vrstom dnevničkih zapisa, odnosno u okviru kojeg bilježimo i vlastite emocije, u okviru koje se mogu pronaći brojna objašnjenja o tome  kako takva vrsta pisanja na nas djeluje, dodaje. 

Kad moramo pretočiti naše emocije u riječi, to zapravo budi svijest o emocijama. Dok tražimo prave riječi da opišemo što nam smeta, prisiljeni smo istražiti kvalitetu svojih iskustava. Radimo li to iz dana u dan, možemo početi primjećivati ​​obrasce u našim reakcijama i razmišljanjima. Sve je to vrlo  korisno jer omogućava bolje razumijevanje sebe, što je jedan od bitnih sastojaka dobrobiti i osobnog rasta . ističe dr. Dich. 

Kad pišemo o svojim emocijama, time ih izražavamo i to samo po sebi može imati terapeutski učinak. Neizražene ili potisnute emocije su toksične. Suzbijanje emocija produžuje oporavak od traumatičnih događaja i negativno utječe na naše fizičko zdravlje (Gross & Levenson, 1997). Međutim, neke se emocije s kojima šetamo mogu osjećati toliko privatne i samo naše, da se ne možemo prisiliti da ih podijelimo s bilo kime.

- Pisanje u privatnom dnevniku  tada može biti sredstvo da ih ipak nekako izrazimo - ističe dr. Dich. Kad pišemo o svojim iskustvima i reakcijama, to nam također daje priliku da dublje razmislimo o onome što se dogodilo i ponekad vidimo događaje u drugačijem svjetlu, a ne onako kako smo ih u početku vidjeli. Stvari postaju manje crno-bijele kad sve bude na papiru pred nama. Možemo dovesti u pitanje neke stvari koje smo na prvu zaključili, zapitati se, na primjer: 'možda ipak nisam kriva za to, možda nije ni važno tko je kriv'. 

DAN PISANJA DNEVNIKA Pisanjem razvijamo maštu i rješavamo se napetosti i stresa

- Tu su i kreativnost i zadovoljstvo vlastitim umjetničkim izrazom. To je zadovoljstvo koje osjetimo kad shvatimo da možemo 'uhvatiti+ nešto  nestabilno i prolazno kao što su emocije i pretočiti to u riječi, složite u odlomke, uokvirite u tekst. To se ne događa svaki put kad pišete, ali kad to učinite, to je kao da vam je leptir sletio na ruku - kaže autorica. 

U svome privatnom dnevniku možete pisati što želite, jer ga nitko ne čita, osim ljudi kojima ste to dozvolili. Možete 'reći' što god želite koliko god to puta želite i kako god želite. Otkrivate nove načine razgovora sa sobom koje nikad ranije niste probali. Možete pronaći neki drugi dio sebe, neki svoj unutarnji glas. U početku može zvučati čudno i nepoznato, kao što je slušanje sebe na audio snimci. No, kako taj glas postaje jači i samouvjereniji, počet ćete shvaćati da je to glas vašeg unutarnjeg, autentičnog jastva. 

- Kad se vratite i ponovo pročitate ono što ste napisali prije nekog vremena, to pomaže da uvidimo kakva su doista naša životna iskustva. Možda ćete otkriti da u vašem životu postoji mnogo više boja i raznolikosti nego što ste mislili.

Možete vidjeti da ste u pokretu, da ništa ne miruje. Možete proučiti kvalitetu puta na kojem ste i brzinu kojom se krećete. Možda je vaša cesta uska i vijugava planinska cesta. Možda je to ravni put. Pisanje o tome je kao izađete iz automobila da bi udahnuli malo svježeg zraka, protegnuli se i fotografirali cvijeće koje raste uz cestu.

Ako se još  pitate: 'O čemu bih trebao pisati?', budite sigurni da će se priča samo pojaviti kad jednom sjednete i  uzmete olovku u ruke, zaključuje autorica, na portalu Pshchology Today.

Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: Upravitelji šuma na Islandu pozvali građane da grle stabla

POGLEDAJTE VIDEO: #ZAJEDNO24SATA sa Robertom Knjazom:

Vaš internet preglednik ne podržava HTML5 video

 

Idi na 24sata

Komentari 0

Komentiraj...
Vidi sve komentare