- Ako se samo predamo i ne pokušamo ništa, ništa nećemo ni imati. Ovako ipak radimo i rad je i nama terapija, a žene koje dođu urediti nokte imaju se barem jedno poslije podne čemu veseliti – kaže Tanja Polanšćak, inače diplomirana inženjerka agronomije I profesorica u Srednjoj školi u Petrinji, koja ima i dodatni posao – vlasnica je salona za uređivanje noktiju ‘Ipanema by Tanja’.
POGLEDAJTE VIDEO: Tanja Polanšćak svoj salon za uređivanje noktiju privremeno je preselila u kontejner
Salon se nalazio u samom centru Petrinje i bio je uređen s puno ljubavi i pažnje, o čemu svjedoče i nagrade, no najveća su nagrada uvijek bile klijentice I klijenti koji se vraćaju.
- Puno sam truda uložila u uređenje, pa sam dobila I nagradu za najljepše uređen prostor u gradu. Moje kolegice - Nikolina Bulka I Marina Blažević i ja – radile smo s velikim veseljem, pa je u salonu uvijek bilo puno smijeha. Vjerojatno je i to razlog što smo postali mala oaza za žene koje su rado dolazile, pa I ponekog muškarca, priča.
- Moje klijentice iz Petrinje su mi se počele javljati i pitati kad će moći doći na uređivanje noktiju, pa smo jednostavno morali pronaći način da im to omogućimo. No, moram reći da su mi se u međuvremenu počele javljati i žene iz okolice. Ljudi su divni i žele nam pružiti podršku, što nam je dodatni vjetar u leđa – pojašnjava. Posla zasad ima, kaže Tanja.
- Ne znamo, naravno, kako će biti ubuduće, kao i kad krene obnova, no moramo se boriti – dodaje. Kako smo nedavno pročitali i priču o jednoj frizerki, koja je također već otvorila salon u kontejneru i već ima klijentica, u šali zaključujemo kako žene pokazuju da su veliki borci, jer im je i u ovim teškim uvjetima važno da budu dotjerane.
- Dogodila nam se velika prirodna katastrofa, ali to ne znači da se moramo zapustiti. Na koncu, sve te žene trebaju malo vremena za sebe i neko sitno veselje, kako bi im život bio ispunjeniji – odgovara Tanja. Dodaje kako je i sama cijeli život veliki borac. Tako je nakon Domovinskog rata, kad se njena obitelj vratila u Petrinju, zajedno s bratom obnavljala obiteljsku kuću, pri čemu je i ona sudjelovala u podizanju zidova I gletanju. Ni sad se ne boji novog početka, pa ni činjenice da je ovo privremeno rješenje, te da novi prostor za salon tek mora urediti, kad jednom bude – izgrađen.
- Nije mi nimalo bilo teško krenuti ispočetka, pogotovo kad imam ideju koju mogu pretvoriti u uspjeh koji želim. Noćima nisam spavala proteklih dana, što od konstantnog podrhtavanja tla, što od mozganja o tome što, kako i gdje započeti opet raditi – priča. Dodaje kako ima osjećaj da je nakon potresa još jača nego što je bila i da danas može pomaknuti planine.
I pomiče ih, jer od ponedjeljka uredno radi i u petrinjskoj srednjoj školi, koja je dobila na korištenje zgradu koja nije oštećena.
- Čini mi se da je najbolja terapija protiv ovog stresa i straha okupacija poslom i svakodnevnim obavezama. Zato mi je drago da smo od 18. siječnja krenuli i s nastavom. Istina, u prvo vrijeme nećemo biti fokusirani prvenstveno na nastavu, nego na to da razgovaramo s djecom, da vidimo kako su, gdje su smješteni, treba li kome neka pomoć I da malo ponovimo gradivi koje smo radili prije, no djeci je važna socijalizacija i podrška njihovih vršnjaka, a nama je to prilika da im pokažemo da smo tu za njih i da nisu sami. Vjerujem da nam to svima može pomoći da se lakše nosimo sa svim problemima – zaključuje Tanja Polanšćak.