Lifestyle

Komentari 94

Salon za nokte u petrinjskom kontejneru: Lakše nam je kad se barem malo možemo urediti

Salon za nokte u petrinjskom kontejneru: Lakše nam je kad se barem malo možemo urediti

Tanja Polanšćak, profesorica u srednjoj školi Petrinja, prije potresa imala je i salon za uređivanje noktiju. Ovih dana privremeno ga je otvorila u kontejneru, kako bi ženama malo uljepšala život

- Ako se samo predamo i ne pokušamo ništa, ništa nećemo ni imati. Ovako ipak radimo i rad je i  nama terapija, a žene koje dođu urediti nokte imaju se barem jedno poslije podne čemu veseliti – kaže Tanja Polanšćak, inače diplomirana inženjerka agronomije I profesorica u Srednjoj školi u Petrinji, koja  ima i dodatni posao – vlasnica je salona za uređivanje noktiju ‘Ipanema by Tanja’.

POGLEDAJTE VIDEO: Tanja Polanšćak svoj  salon za uređivanje noktiju privremeno je preselila u kontejner

Salon se nalazio u samom centru Petrinje i bio je uređen s puno ljubavi i pažnje, o čemu svjedoče i nagrade, no najveća su nagrada uvijek bile klijentice I klijenti koji se vraćaju.

- Puno sam truda uložila u uređenje, pa sam dobila I nagradu za najljepše uređen prostor u gradu. Moje kolegice - Nikolina Bulka I Marina Blažević i ja – radile smo s velikim veseljem, pa je u salonu uvijek bilo puno smijeha. Vjerojatno je i to razlog što smo postali mala oaza za žene koje su rado dolazile, pa I ponekog muškarca, priča.

 Centar Petrinje sada je potpuno uništen i salona za uređivanje noktiju s dušom kakav je nekad bio više nema. No, Tanja se ne predaje: Ovih je dana izludjela članove svoje obitelji i prijatelje – bez čije podrške ne bi uspjela, kaže - i podigla sve na noge kako bi pronašla kontejner i mjesto na kojem će, unatoč svim nevoljama, moći nastaviti s radom. Makar privremeno,  dok se ne ostvari najava o izgradnji i otvaranju obrtničkog centra, oko čega se angažirala gradska vlast.

- Moje klijentice iz Petrinje su mi se počele javljati i pitati kad će moći doći na uređivanje noktiju, pa smo jednostavno morali pronaći način da im to omogućimo. No, moram reći da su mi se u međuvremenu počele javljati i žene iz okolice. Ljudi su divni i žele nam pružiti podršku, što nam je dodatni vjetar u leđa – pojašnjava. Posla zasad ima, kaže Tanja.

- Ne znamo, naravno, kako će biti ubuduće, kao i kad krene obnova, no moramo se boriti – dodaje.  Kako smo nedavno pročitali i priču o jednoj frizerki, koja je također već otvorila salon u kontejneru i već ima klijentica, u šali zaključujemo kako žene pokazuju da su veliki borci, jer im je i u ovim teškim uvjetima važno da budu dotjerane. 

- Dogodila nam se velika prirodna katastrofa, ali to ne znači da se moramo zapustiti. Na koncu, sve te žene  trebaju malo vremena za sebe i neko sitno veselje, kako bi im život bio ispunjeniji  – odgovara Tanja. Dodaje kako je i sama cijeli život veliki borac.  Tako je nakon Domovinskog rata, kad se njena obitelj vratila u Petrinju, zajedno s bratom obnavljala obiteljsku kuću, pri čemu je i ona sudjelovala u podizanju zidova I gletanju.  Ni sad se ne boji novog početka, pa ni činjenice da je ovo privremeno rješenje, te da novi prostor za salon tek mora urediti, kad jednom bude – izgrađen.  

- Gradit će se obrtničko naselje, no moramo imati razumijevanja i biti svjesni da se to ne može dogoditi preko noći.  Rekla bih da nadležne institucije i grad ulažu ogromne napore da to bude što prije, kako bi se život vratio u normalu. No, to će potrajati, a posao i život ne mogu stajati, zato i sami moramo uložiti napore da učinimo što možemo da bi nam život bio ljepši – kaže. Prolazimo teške situacije, ali u njima zapravo shvatimo koliko smo jaki I koliko snage imamo, dodaje. 

-  Nije mi nimalo bilo teško krenuti ispočetka, pogotovo kad imam ideju koju mogu pretvoriti u uspjeh koji želim. Noćima nisam spavala proteklih dana, što od konstantnog podrhtavanja tla, što od mozganja o tome što, kako i gdje započeti opet raditi – priča. Dodaje kako ima osjećaj da je nakon potresa još jača nego što je bila i da danas može pomaknuti planine.

I pomiče ih, jer od ponedjeljka uredno radi i u petrinjskoj srednjoj školi, koja je dobila na korištenje zgradu koja nije oštećena. 

- Čini mi se da je najbolja terapija protiv ovog stresa i straha okupacija poslom i svakodnevnim obavezama. Zato mi je drago da smo od 18. siječnja krenuli i s nastavom. Istina, u prvo vrijeme nećemo biti fokusirani prvenstveno na nastavu, nego na to da razgovaramo s djecom, da vidimo kako su, gdje su smješteni, treba li kome neka pomoć I da malo ponovimo gradivi koje smo radili prije, no djeci je važna socijalizacija i podrška njihovih vršnjaka, a nama je to prilika da im pokažemo da smo tu za njih i da nisu sami. Vjerujem da nam to svima može pomoći da se lakše nosimo sa svim problemima –  zaključuje Tanja Polanšćak.     

Najčitaniji članci