Ušli ste u sobu i zaboravili po što ste došli? Samopouzdano dolazite do profesora s najpametnijim pitanjem i u trenutku kad stajete pred njega, više uopće ne znate ni otprilike što ste htjeli reći? Dobrodošli, to je vaš idiotski mozak i za sve to postoji znanstveno objašnjenje, kaže neuroznanstvenik Dean Burnett, autor knjige “Idiot brain: What Your Head Is Really Up To”.
Mozak je sličan računalu, samo onom malo svojeglavijem. On bira i mijenja informacije koje ima pohranjene kako bismo sami sebe predstavili boljima i uspješnijima. Mozak je poput egoističnog računala.
Kratkoročno pamćenje traje minutu
- Savršen primjer je ribolov. Ribolovac će se često hvaliti kako je ulovio jako veliku ribu. Većina će to shvatiti kao pretjerivanje i laž, no znanstveno je dokazano da svatko od nas malo uljepšava istinu kako bismo bolje izgledali pred drugima. No svaki puta kad to napravimo, stvarna uspomena biva malo promijenjena, dotjerana i takvu je pamtimo - kaže Burnett.
Postoji i znatna razlika između dugoročnog i kratkoročnog pamćenja. Zapravo, kratkoročno pamćenje je puno kraće nego što mislimo i uključuje samo one uspomene koje su se dogodile prije trideset sekundi do minute. Sve dulje od toga prelazi u dugoročno pamćenje.To je kao da pišete popis za trgovinu po pjeni kave. Možete to napraviti, ali će biti vidljivo otprilike jednu minutu, objašnjava Burnett.
S druge strane, dugoročno pamćenje znači da su stvorene nove veze između neurona i stanica mozga koje stvaraju novo pamćenje. Mozak je zastrašujuće kompleksan spoj zamršenih veza i poveznica, poput klupka božićnih svjetala veličine poznatog svemira, slikovito kaže autor.
- Kratkoročno pamćenje stvara samo svojevrsni uzorak koji čeka da se na temelju toga oformi sjećanje ili da ga se zamijeni novom informacijom. To se događa kad ustanete i otiđete u kuhinju te više ne znate po što ste došli, samo znate da se tamo nalazite. To je primjer izgubljenog kratkoročnog sjećanja koje nije prešlo u dugoročnu memoriju - rekao je Burnett.
Mozak sam bira informacije koje mu se više sviđaju, posebno ako su uz njih vezane snažne emocije, jer tad to sjećanje ima puno neuronskih veza pa je puno jasnije.
Morska bolest je jedno od zanimljivih stanja za koja je zaslužan samo mozak. Ona nije stvarna bolest.
Mozak stvara morsku bolest
- Puno ljudi pati od morske bolesti, ali ako malo promislite, od kretanja nam ne bi trebalo biti loše. Mi smo vrsta koja se puno kreće pa zašto nas kretanje odjednom tjera na povraćanje? Zato što, kad hodamo, pomičemo mišiće i oni šalju impuls mozgu da se krećemo, oči percipiraju kretanje kroz prostor, kretnje objekata oko nas, a senzori kretnje u uhu punjeni su tekućinom koja se pomiče kako se krećemo i zakonima fizike dojavljuje našemu mozgu u kojem smjeru tijelo ide. Tad mozak misli da je sve u redu. No kad smo u autu ili na brodu, osjećamo kretanje u srednjem uhu, a tijelo nam miruje, što zbunjuje mozak i jedino logično mu je zaključiti da smo otrovani pa nas tjera na povraćanje - objašnjava Burnett.