Riječ korizma povezuje se s latinskom riječi quadragesima, mletačkom quaresema i romanskom coresma. U hrvatskoj kršćanskoj terminologiji riječ Korizma je nekad imala više značenja - označavala je razdoblje od četrdeset dana, od Pepelnice do Uskrsa i vrijeme od četrdeset dana nakon nečije smrti tijekom kojega ljudi mogu moliti za pokojnika.
Prvi put je spominje Eubezije Cezarejski, koji je živio u 3. i 4. stoljeću naše ere.
O značenju korizmenog vremena piše Direktorij o pučkoj pobožnosti i liturgiji, u kojem piše sljedeće:
"Korizma je vrijeme koje prethodi i oraspoložuje za slavlje Vazma. Vrijeme slušanja Božje riječi i obraćenja, priprave i spomena krštenja, pomirenje s Bogom te braćom i sestrama, vrijeme češćeg posezanja za 'oružjem kršćanske pokore': molitvom, postom i dobrim djelima", piše bitno.net.
Osim odricanja u hrani i piću, od vjernika se očekuje da se tijekom Korizme odreknu svih oblika zabave i poroka, te da se okrenu Bogu čitajući njegove riječi i vrijeme provedu u molitvi. Dublji smisao ovih aktivnosti je da ljudi naprave zaokret u svom životu te da se odreknu grijeha i svojih slabosti i, na kraju, oproste drugima koji su im u životu nanijeli zlo.
Molitvom je cilj izliječiti duh i stvoriti novu šansu za bolji život, ostavivši iza sebe grijeh i mržnju. A razmišljanjem i rješavanjem loših utjecaja u prošlosti bi radili na sebi i osigurali si da će u budućnosti biti bolji ljudi i istinski kršćani.
Korizma se mijenjala tijekom stoljeća
Od samih početaka ljudi su se pripremali za blagdan Uskrsa jednodnevnim ili dvodnevnim postom, a četrdesetodnevni post se prvi put spominje u djelu Epistula Canonica Petra Aleksandrijskog 306. godine koji određuje da svi lapsi (kršćani koji su se tijekom Dioklecijanova progona zbog straha odrekli vjere) nakon tri godine javne pokore održe još jednu četrdesetnicu posta i molitve kako bi se pripremili na dan svetog pomirenja.
Korizma je uspostavljena kako bi se vjernici prisjetili važnosti pokajanja, a u početku se strogo provodila, pa su neki ljudi čak postili i kajali se u vrećama i pepelu.
U kasnijim stoljećima značenje Korizme je postalo više sakralnog karaktera, a nedjelja kojom se inače započinjao četerdesetodnevni post se pomaknuo na srijedu, Pepelnicu, na koju su vjernici primali pepeo kao znak ulaska u korizmenu pripremu za Uskrs. Pepeo označava ozbiljnost i pokoru kojima je obilježena cijelo vrijeme Korizmu, kao i nadu u uskrsnuće.
Simboličnih 40 dana
Simbolika vezana uz četrdeset dana često se pojavljuje u Bibliji. Potop je trajao 40 dana, Mojsije je boravio na Sinaju 40 dana, 40 dana su Izraelci lutali pustinjom, kao i Isus, koji je isto toliko vremena proveo u pustinji. I najbitnije, 40 dana nakon uskrsnuća Isus je uzašao na nebo.
Konkretno u liturgijskoj godini korizmeno razdoblje traje od Pepelnice do Velikog četvrtka, što znači da u njega spadaju i korizmene nedjelje. Zajedno s nedjeljama Korizma zapravo traje 44 dana, a broj 40 treba tumačiti simbolički.