Svjetsko stanovništvo ima vrlo malo vremena za djelovanje ako želimo prevenirati i usporiti najgore učinke klimatskih promjena, a čini se da bi 2021. godina mogla biti ključna za to. Naime, dok je Covid-19 preuzeo svu pažnju 2020. godine, s pronalaskom cijepljenja do kraja 2021. taj bismo problem mogli staviti pod kontrolu, pa bi upravo 2021. mogla biti ključna za to da aktiviramo sve moguće oružje protiv globalnog zatopljenja, kaže Antonio Guterres, generalni tajnik UN-a.
POGLEDAJTE VIDEO: Trump je poricao štete od klimatskih promjena
U duhu optimizma, evo nekoliko razloga zbog kojih se tome možemo nadati:
1. Presudna klimatska konferencija
U studenom 2021. svjetski čelnici okupit će se u Glasgowu, u nastavku značajnog pariškog sastanka iz 2015. godine. Pariški summit je bio važan jer je to bilo prvi put da su se gotovo sve nacije svijeta okupile kako bi zaključile da svi zajedno trebaju pomoći u rješavanju tog problema.
Problem su bile obveze koje su države preuzele prema smanjenju emisija ugljika, u to vrijeme daleko od ciljeva postavljenih na konferenciji. U Parizu se svijet dogovorio da ograničiti povećanje globalne temperature na 2 Celzija iznad predindustrijske razine do kraja stoljeća. Cilj je bio zadržati porast na 1,5 Celzija, ako je ikako moguće.
Još uvijek smo daleko od toga. Prema trenutnim planovima, očekuje se da će svijet probiti gornju granicu od 1,5 Celzija u roku od 12 godina ili manje, a do kraja stoljeća doseći 3 Celzija zatopljenja. Prema uvjetima iz Pariškog sporazuma, zemlje su obećavale da će se sastajati svakih pet godina i podizati svoje ambicije smanjenja ugljika. To se trebalo dogoditi u Glasgowu u studenom 2020. Godine, no zbog pandemije Covid-19 konferencija je premještena u ovu godinu.
2. Zemlje već potpisuju namjeru smanjenja emisije ugljika
Napretka ipak ima. Najvažnija najava o klimatskim promjenama prošle godine došla je potpuno iz vedra neba: Na Generalnoj skupštini UN-a u rujnu, kineski predsjednik Xi Jinping objavio je da Kina namjeravala postati neutralna kad je riječ o emisiji ugljika do 2060. godine.
Ekolozi su bili zapanjeni. Smanjivanje emisije ugljika oduvijek se doživljavalo kao skupi posao, no u slučaju Kine, riječ je o državi koja je odgovorna za oko 28 posto svjetske emisije ugljika. Kina se obvezala to srezati bezuvjetno, dakle bez obzira na to hoće li druge zemlje slijediti njeno vodstvo. I to je bio potpuni zaokret u odnosu na zadnje pregovore. Tad su se svi bojali da bi na kraju mogli snositi troškove 'dekarbonizacije' vlastitog gospodarstva, i neki nisu činili ništa, ali su uživali u plodovima svog rada u klimatskim promjenama.
Dobra je vijest da Kina u tome nije sama. Velika Britanija bila je prva velika ekonomija na svijetu koja je u lipnju 2019. preuzela pravno obvezujuću neto nultu obvezu emisije. Europska unija slijedila je primjer u ožujku 2020. Od tada su se Japan i Južna Koreja pridružili, pa u UN-u procjenjuju da je sad preko 110 zemalja koje su postavile cilj neto nultu emisiju za sredinu stoljeća. Te zemlje zajedno predstavljaju više od 65 posto globalne emisije ugljika i više od 70 posto svjetske ekonomije, procjena je UN-a.
Izborom Joea Bidena u Sjedinjenim Državama, najveće svjetsko gospodarstvo ponovno se pridružilo društvu koje se bori za smanjenje ugljika.
Sve te zemlje sada trebaju detaljno objasniti kako planiraju ostvariti nove težnje - što će biti ključni dio dnevnog reda summita u Glasgowu - ali činjenica da svi već govore da tamo žele doći vrlo je značajna promjena.
3. Obnovljivi izvori sada su najjeftinija energija ikad
Postoji dobar razlog zašto toliko zemalja sada govori da planira ići na nultu emisiju: Pad troškova obnovljivih izvora potpuno mijenja računicu.
U listopadu 2020. Međunarodna energetska agencija, međuvladina organizacija, zaključila je da najbolji sustavi solarne energije sada nude 'najjeftiniji izvor električne energije u povijesti'. Obnovljivi izvori već su često jeftiniji od energije na fosilna goriva u većini zemalja svijeta kada je riječ o izgradnji novih elektrana.
A ako države svijeta pojačaju svoja ulaganja u vjetar, solarnu energiju i druge obnovljive izvore u sljedećih nekoliko godina, cijene će vjerojatno još više pasti, do točke kad će biti toliko jeftine da će komercijalno imati smisla zatvoriti i zamijeniti postojeće elektrane na ugljen i plin. To je zato što troškovi obnovljivih izvora slijede logiku proizvodnje: Što ih više proizvodite, to postaju jeftiniji.
Razmislite što to znači: Zeleni aktivisti neće morati 'gnjaviti' investitore da rade ispravno, oni će samo pratiti novac. A vlade znaju da povećavanjem obnovljivih izvora u vlastitom gospodarstvu pomažu globalnom ubrzanju energetske tranzicije, čineći obnovljive izvore energije još jeftinijima i konkurentnijima.
4. Covid-19 sve mijenja
Pandemija korona virusa poljuljala je naš osjećaj neranjivosti i podsjetila nas da je moguće da se naš svijet uzdrma na načine koje ne možemo kontrolirati. Također je donio najznačajniji ekonomski šok od Velike depresije. Kao odgovor, vlade stupaju naprijed s paketima poticaja osmišljenima za ponovno pokretanje njihovih gospodarstava.
Dobra vijest je da su uvjeti rijetko, ako su ikad, bili povoljniji za ovakve investicije. Širom svijeta kamatne stope kreću se oko nule ili su čak negativne. To, bez sumnje, stvara priliku bez presedana po kojoj su obnovljivi izvori energije bolji izbor.
Europska unija i nova administracija Joea Bidena u SAD-u obećali su milijarde zelenih investicija kako bi pokrenuli svoja gospodarstva i pokrenuli proces dekarbonizacije. Vjeruju da će im se pridružiti i druge zemlje, pomažući globalno smanjiti troškove obnovljivih izvora. Ali upozoravaju i da uz ovu mrkvu planiraju držati i štap: Uvesti porez na uvoz iz zemalja koje emitiraju previše ugljika. Ideja je da bi ovo moglo pomoći u navođenju zemalja koje zaostaju u rezanju emisije ugljika, poput Brazila, Rusije, Australije i Saudijske Arabije.
Loša vijest je da, prema UN-u, razvijene države troše 50 posto više na sektore povezane s fosilnim gorivima nego na energiju s niskim udjelom ugljika.
5. Posao ide prema 'zelenom'
Pad troškova obnovljivih izvora i sve veći pritisak javnosti na djelovanje na klimu također transformiraju stavove u poslovanju. Za to postoje valjani financijski razlozi: Zašto investirati u nove naftne bušotine ili termoelektrane na ugljen, koje će zastarjeti prije nego što se mogu otplatiti tijekom svog 20 ili 30-godišnjeg života?
Doista, zašto uopće nositi rizike od ugljika u svojim portfeljima? Logika se već pokazala na tržištima. Samo ove godine rastuća cijena dionica automobila Tesla učinila ju je najvrjednijom svjetskom automobilskom tvrtkom. U međuvremenu, cijena dionica Exxona - nekad najvrjednije svjetske tvrtke - pala je toliko nisko da je izbačena iz industrijskog prosjeka Dow Jones, koji obuhvaća glavne američke korporacije.
Istodobno pokret za navođenje poduzeća da ugrade klimatski rizik u svoje financijske odluke nezaustavljivo raste. Cilj je učiniti da postoji obaveza za poduzeća i investitore da pokažu da provode aktivnosti i investiraju u potrebne korake za prijelaz u svijet nulte emisije. Sedamdeset središnjih banaka već radi na tome, a ugradnja tih zahtjeva u svjetsku financijsku arhitekturu bit će ključni fokus konferencije u Glasgowu.
Dakle, postoji dobar razlog za nadu, iako smo daleko od toga da je posao gotov. Da bismo imali razumne šanse za postizanje cilja od 1,5 Celzija, moramo prepoloviti ukupne emisije do kraja 2030. godine, zaključak je Međuvladinog panela za klimatske promjene, tijela koje objedinjuje znanstvenike i znanja potrebna za informiranje politike.
Izazov za Glasgow bit će natjerati države svijeta da se prijave za politike koje će sada početi smanjivati emisije. Iz UN-a kažu da žele potpuno isključiti ugljen, ukinuti sve subvencije za fosilna goriva te dogovoriti globalnu koaliciju koja će doseći nultu razinu emisije do 2050. godine. To je visok cilj čak i ako se trendovi uskoro počnu mijenjati, piše BBC.