Hormoni su oku nevidljiva sila koja upravlja našim izgledom, energijom i raspoloženjem. Oni su poveznica između tijela i mozga, naše središnje upravljačke jedinice.
POGLEDAJTE VIDEO:
Utječu na sve procese u tijelu, osobito na imunitet, a onda i sve što se događa u tijelu povratno utječe na hormone, kaže dr. Sanja Toljan, specijalistica anesteziologije, reanimacije i intenzivnog liječenja te ravnateljica Poliklinike Orlando. Ona je pionirka liječenja bioidentičnim hormonima. Ističe da je glavni sustav koji nam daje energiju za život onaj hormonski, koji se zove “osovina” hipotalamus-hipofiza-nadbubrežne žlijezde (HHN). Objašnjava da manipulacije u tom sustavu daju zdravlje, ali i bolest. Sve bolesti današnjice nastaju iznutra, u nama, a hormoni imaju tu ravnopravnu ulogu s neurotransmiterima u živčanom sustavu i citokinima imunološkog sustava. Hormoni, citokini i neurotransmiteri neprestano komuniciraju i daju nam sreću, zdravlje, bogatstvo ili bolest, mržnju i bijedu.
Pretrage hormona rade se rijetko, kad zdravstveni problemi izravno upućuju na disbalans. Kad i koliko često bismo ih trebali kontrolirati?
Imate dva pristupa u medicini: preventivni i kurativni. Preventivna medicina uči zdravom stilu života i sprečava nastajanje bolesti, a kurativna liječi poremećaj. Ovisno o tome kojoj medicini ćete se prikloniti, tako ćete se i ponašati. Preventivni pristup znači jesti tri obroka s naglaskom na voće, povrće, žitarice, proteine, zdrava ulja i masnoće te orašaste plodove, ići u krevet najkasnije u 22 sata, redovito se kretati i prakticirati neku tehniku ovladavanja stresom, poput meditacije, joge ili molitve. S takvim stavom vjerojatno nikad nećete trebati kontrolirati ništa u tijelu, bit ćete zdravi. No ako se razbolite i idete na pretrage, svašta se može pronaći, pa i hormonski disbalans. Želite li za sebe nešto učiniti, krenite prakticirati zdrav životni stil, dodavati suplemente i hormone. Patite li od hormonske neravnoteže, takva promjena dovest će vas do zdravlja. A ako niste u stanju učiniti te promjene, prepustite se standardnom liječenju. Što god izaberete, bit će dobro, pod uvjetom da je to vaša odluka i da stojite iza nje.
Kad smo bolesni, navikli smo tražiti od liječnika ‘čarobnu’ tabletu koja sve rješava na brzinu. Je li moguće da su stvari tako jednostavne?
Još jedna zabluda koja vlada medicinskim i laičkim krugovima je da ako nešto manjka i bude nadomješteno, organizam će raditi dobro. No prije nego što krenemo nadomještati hormon, neki vitamin ili mineral, moramo vidjeti zašto ga nema dovoljno, gdje se gubi, tko ga troši, tek tad možemo pomoći tijelu. Važno je razumjeti da neki nedostatak u tijelu može biti pravilno riješen samo ako vidimo zašto se ne stvara, a ne njegovim nadomještanjem. Kad organizam prestane stvarati hormone, npr. jajnika ili štitnjače, postoji neki jak razlog za to, ističe dr. Sanja Toljan. Objašnjava da kontracepcija ili hormoni štitnjače neće ništa izliječiti, dapače, mogu i naštetiti. Osovina HHN tu ima veliku ulogu i najčešće balansirajući nju, dolazimo do rješenja. A nju uravnotežujemo mijenjanjem životnih navika, spavanjem, prehranom, fizičkom aktivnošću, suplementacijom, svim relativno nepopularnim mjerama. Medicinska javnost još nije sigurna kako to implementirati u svakodnevnu praksu, ali struka koja se zove psihoneuroendokrinoimunologija sve je jača i utjecajnija i nadam se da će za 10 ili 20 godina liječnici drukčije liječiti, kaže dr. Toljan.
Danas se puno koriste razni preparati za bujniju kosu, mladoliki izgled kože, za mršavljenje... Koliko to zaista ima utjecaja na naš izgled?
Prehrana i spavanje su dva glavna antiage pripravka. Treba jesti prirodnu hranu i ići u krevet najkasnije u 22 sata. Sve drugo je sporedno. Ako se tako ponašamo, nemamo problema s izgledom i nakupljanjem masti u tijelu. Jetra je glavni organ mladosti i snage. Ako je ona mlada i zdrava, naša moć detoksikacije je velika i ona nas regenerira. No ako je puna virusa, toksina, ako je masna, što možemo očekivati? Samo probleme. Pritom sve isto vrijedi za muškarce i za žene. Muškarci i žene imaju jednake hormone, samo u drukčijim količinama. I muškarci mogu nadomještati hormone ako imaju manjak koji im smeta, dakle ako imaju simptome andropauze.
Što bi značilo u praksi da će ‘liječnici drukčije liječiti’?
Primjerice, svima koji budu došli liječniku zbog kroničnog umora možda će preispitati kad idu spavati i vidjeti da je kronični umor često posljedica kasnog odlaska u krevet. Možda vam se čini smiješno, ali danas to liječnici ni ne pitaju pacijente, a u tome leži uzrok mnogih poremećaja osovine HHN.
Zbog čega već danas nije tako?
‘Tabletice’ će uvijek biti popularne jer ljudi su skloni brzim rješenjima. Glavobolje se u većini slučajeva tretiraju analgeticima. Ljudi vole takva rješenja, a ako ih preporučuju liječnici i farmaceuti, osjećaju se sigurno. Liječenje tableticama bez znanja zašto neko stanje nastaje sigurno je neznanstveno, mi to u medicini nazivamo simptomatskim liječenjem. Nasuprot tome, kauzalno, odnosno liječenje uzroka, mnogo je teže jer zahtijeva promjene koje mnogi ljudi ne mogu provesti iz raznih razloga. Primjerice, netko ne može uspostaviti higijenu spavanja jer radi smjenski i noćni rad, ne može pronaći novi posao, a ima kredit koji mora otplaćivati. Njegova autoimuna bolest neće se moći riješiti promjenom životnog stila, ali će se moći držati pod kontrolom uzimanjem, primjerice, kortikosteroida, koji će mu omogućavati da i dalje ide na posao, otplaćuje kredit, ali neće biti zdrav niti će se osjećati dobro.
Onda gotovo nitko danas ne može biti zdrav?
Medicina i zdravlje duboko su povezani s materijalnim statusom. Ne možete biti zdravi ako vas je kredit zarobio. Kredit aktivira vašu osovinu HHN na dugi period i vi ste u kroničnom stresu, odatle može sve početi. Uz kredite, tu su loši međuljudski odnosi u obitelji i na poslu, kronične bolesti članova obitelji, nekvalitetna prehrana, ovisnosti, manjak sna i manjak kvalitetnog odmora. To su stvarni faktori obolijevanja. Kompleksnost tih problema, i često njihova nerješivost, dovodi do uzimanja lijekova, jer se mora dalje živjeti. Tad ne gledamo na nuspojave nego na kakvo-takvo funkcioniranje. Postoje ljudi koji se pobune i u jednom trenutku života okrenu priču, a postoje i oni koji nastave takvim stilom do kraja života. Medicina mora pomoći i jednima i drugima, prema njihovim potrebama.
Među prirodnim lijekovima koji koriste ravnoteži organizma ističete adaptogene biljke. Koje su to biljke, kako one djeluju?
Adaptogene biljke najviše utječu na funkciju osovine HHN. Rastu na vrhovima gorja i u sebi održavaju princip adaptibilnosti. Korištenjem takvih biljaka organizam povećava izdržljivost na stres. Svi su čuli za te biljke: ginseng - korejski ili sibirski, ašvaganda, rodiola, šisandra, sladić, maka, astragalus, čaga, kordiceps. Nema ih puno, ali su izuzetno moćne. Drevni ratnici upotrebljavali su ih kad su kretali u pohode. Ruski olimpijski tim svoje je uspjehe u doba Hladnog rata bazirao upravo na njima i napravljene su velike studije o sibirskom ginsengu i utjecaju na sportske performanse. Danas su one u slobodnoj prodaji, svatko ih može uzimati. Pomažu jer su adaptogene, one balansiraju kortizol, hormon stresa, i ne mogu vam naštetiti. Problem je što na kutiji ne smijete napisati ništa o njima jer to zabranjuje zakonodavstvo Europske unije. U praksi vrlo mnogo predlažem adaptogene biljke jer 99 posto mojih pacijenata ima problema s hormonom kortizolom. Adaptogene biljke uzimam i ja, kao i moja obitelj kad imamo povećane tjelesne i umne napore. Stručnjaci koji se bave tim biljkama pomoću njih liječe mnoge bolesti sadašnjice.
Često govorimo o serotoninu, endorfinu i dopaminu, hormonima koje najčešće povezujemo s osjećajem zadovoljstva i sreće... Kako oni utječu na nas i kako možemo povećati njihovu razinu u organizmu?
To su neurotransmiteri duboko isprepleteni s hormonima i citokinima, medijatorima upale. Najviše se sintetiziraju u našem ‘drugome mozgu’, odnosno - crijevima. Zdravlje crijeva je i naše zdravlje. Dakle, crijeva su zadužena za naš doživljaj sebe i svijeta oko nas. Bakterije koje moduliraju stvaranje neurotransmitera zovemo psihobiotici. Danas se puno zna o tome. Bez dobrih crijevnih bakterija nema osjećaja zadovoljstva, a one ovise o hrani i o kontroli kortizola. Uništavaju ih i lijekovi, virusi, toksini, nespavanje… No ta medicina tek dolazi, još je prerano o tome govoriti jer sada djeluje kao znanstvena fantastika.
‘U životu roditelja ima puno tuge, koju prenose na djecu’
Ne postoji dijete koje nije imalo promjene u pubertetu. Roditelj ima iskustvo puberteta i uvijek savjetujem roditeljima da se vrate u svoj pubertet i izbjegavaju raditi ono što nisu voljeli kod svojih roditelja, a neka rade ono što mladog čovjeka usmjerava i pomaže mu naći odgovore. Tu treba ljubavi i razumijevanja, a ne kritike i frustracija. Svojim primjerom treba pokazati djetetu kako želimo da živi. Dakle, treba jesti redovito, spavati dovoljno, razonoditi se. Mladost treba biti vesela. U životu roditelja ima puno tuge, koju prenose na djecu. Opet dolazimo do odnosa i obiteljske dinamike, to narušava hormone i neurotransmitere. Biljke i lijekovi tu ne pomažu.
Uzimanje hormona je osobna odluka
Danas se smatra da je pomoć u perimenopauzi uzimanje antidepresiva. Hormone liječnici rijetko propisuju, a i žene ih se boje. Zato sam i napisala dvije knjige na tu temu – ‘Čudesna moć hormona’ i ‘Žene u hormonskoj ravnoteži’. Nikog ne nagovaram na hormone, to je stvar osobne odluke. Ali pritom treba imati na umu da će vam možda za deset godina liječnik reći: ‘gospođo, da ste barem uzimali hormone’. Treba misliti i na taj scenarij.
Prvo stres, pa tlak, erektilna disfunkcija...
Jednako kao žene, i muškarci pate od kroničnog stresa i njegova utjecaja na hormone. Visok tlak, kardiovaskularne bolesti, dijabetes, erektilna disfunkcija, hipertrofija prostate, sve su to manifestacije poremećenog psihoneuroendokrinoimunološkog sustava.
Višak kortizola glavni je krivac predmenopauze
Mnoge žene osjete promjene u ranim 30-ima, a neke u kasnim 40-ima. Ovisi o stilu života, a mogli bismo reći: više kortizola - ranije promjene. Bolje ovladavanje kortizolom donosi kasnije promjene. Kortizol, hormon stresa, određuje nastupanje predmenopauze koja može trajati i do 15 godina i to je vrlo teško razdoblje za žene. Žena je stup društva i obitelji, pa su njene promjene izrazito zamjetljive. Zato se hormoni povezuju sa ženama. Činjenica je da one nemaju stručnjake za perimenopauzu, timove koji bi im pomagali. Tim bi se morao sastojati od ljudi koji razumiju sve biološke promjene kroz koje žene prolaze i pomagati im na preventivnoj razini, kaže dr. Toljan.
STRUČNJACI NAPOKON OBJASNILI: 'Kad vas netko drugi sanja, to može značiti dvije stvari'