Janko Požežnik, zapovjednik Vatrogasne postrojbe u Celju kaže kako njegovi vatrogasci, uz organiziranu psihološku pomoć koju imaju u nošenju sa stresnim situacijama na poslu poput umrlih, imaju i alternativnu metodu opuštanja, a ona uključuje pčele.
Stoga je Požežnik za njih organizirao da se okušaju u pčelarstvu, jer to definitivno smiruje ljude. Osim toga, povremeni ubod pčele može imati pozitivan efekt na reumatizam. No, ono što je ključno je sam zvuk zujanja pčela koji ima terapeutski učinak na ljude, a kemijski spojevi koje pčele otpuštaju također ima pozitivan efekt, prenosi BBC.
Apikultura je jedan od najstarijih tradicionalnih obrta u Sloveniji te je kao takva ključan dio nacionalnog identiteta i nasljeđa.
Apiterapija je zapravo prirodan način jačanja imunološkog sustava pčelinjim proizvodima, a provodi se na način da se inhalira zrak iz košnice. Može se udisati i kroz maske koje dovode zrak iz košnice. Taj zrak se dvostrukim membranama štiti od neželjenih primjesa. Kroz masku se ne može vraćati zrak u košnicu, a kod nas je provodi pčelar Vladimir Havaić.
Pogledajte video:
Havaić, koji je jedan od uspješnijih proizvođača meda na ludbreškom području, kazao nam je kako je tu metodu liječenja zrakom koji pčele ventiliraju susreo u Austriji, Sloveniji i prije nekih pet godina kod jednog našeg pčelara poviše Omiša te u Bosni i Hercegovini.
Povijest apiterapije
Povijest apiterapije seže nekoliko stoljeća unatrag, 20 stoljeća u Kini, značajno manje u Istočnoj Europi, i još manje u SAD-u. Med, propolis, pčelinji otrov, matična mliječ i vosak su prepoznatljivi kao induvidualne tvari. U Kini je već duže vremena poznata api-akupunktura, gdje se rabi pčelinji ubod.
Kinezi često rabe matičnu mliječ kao temelj zajedno s pčelinjim otrovom. Sve zemlje već stoljećima rabe apiterapiju, kao jedan od oblika liječenja ali neovisno od drugih ili s minimalnim doticajem.