Poštovani Mevludine,
težak život natjerao me da napišem ovo pismo. Izlaz nigdje ne vidim, a bila bih vam vječno zahvalna ako biste mi rasvijetlili ostatak mog života. Iz prvog braka imam sina, koji je rođen 1986. i boluje od bipolarnog poremećaja. Uz terapiju se osjeća malo bolje, ali je sklon depresiji. Hoće li mu biti bolje i kad? Znam da neće ozdraviti, no voljela bih da može raditi i barem koliko-toliko normalno živjeti. Ni drugi brak nije mi bajan. Muž je težak, sa svojom majkom i sestrom ne razgovara. Krivi me za sve. Hoće li se pomiriti s njima i hoću li ja to sve izdržati? Osjećam da padam sve dublje. Hvala vam na odgovorima.
šifra: bipolarni poremećaj
Odgovor:
Gospođo, vidim da ste vrlo pozitivni, požrtvovni, direktni, otvoreni i vrlo susretljivi. Imate iza sebe loš brak. Ovaj drugi suprug nije tako loš, ali je dosta čangrizav, kako vi kažete težak i naporan, toliko da čak ni sa svojom obitelji ne razgovara. Među njima su uvijek postojale nekakve svađe i razmirice, razlike u karakterima, i vi u tome zapravo ne trebate sudjelovati. Neka on to rješava i iskazuje svoj tvrdoglavi stav. Budite malo indiferentni prema cijeloj toj situaciji, nemojte dozvoliti da se sve to vas dotiče, vi niste nikome ništa nažao napravili. Ta nervoza će popustiti kad svi oni shvate da ste hladni i da ne reagirate.
Vi trebate obratiti više pažnje na sina. S njegovom dijagnozom ljudi danas rade i stvaraju obitelji. Neko vrijeme nije bajno, ali moguće je normalno živjeti. Već u idućem razdoblju ja vidim da će on biti sve bolji i bolji. Liječnici će mu smanjivati terapiju, a on biti sve funkcionalniji. Čak mu vidim i pozitivnu djevojku koja će biti uz njega i koja će mu pružiti podršku. Očekuje ga stabilizacija u idućih godinu i pol, krenut će mu nabolje, kao i vama. Osjećate određeni pritisak, odnosno kamen u žučnom kanalu, ostalo je sve u redu. Sretno i javite se polovicom iduće godine.