U 75 posto slučajeva uzrok prekomjernog jedenja je emocionalne naravi, a najčešće je povezan uz osjećaj tjeskobe, tuge i depresije, kaže Mirela Vidović, stručna suradnica u Udruzi za prevenciju prekomjerne težine. Na drugome mjestu su socijalni, a na trećemu psihički razlozi, odnosno obiteljske ili različite osobne traume.
- Tugu najčešće liječimo hranom koja sadrži ugljikohidrate i masnoće. Stručnjaci kažu da je potreba za hranom često profinjena interakcija između psihičkih i bioloških signala te okoline. Pritom se uključuju transmiteri u mozgu koji izazivaju želju za određenom hranom - objasnila je Sonja Njunjić, nutricionistica i predsjednica Udruge za prevenciju prekomjerne težine.
Tjeskoba je osjećaj jednako jak zaljubljenosti, ljutnji i razdraženosti pa ljudi hrani pribjegavaju i u tim emocionalnim stanjima. Osjećaj zaljubljenosti i sreće najčešće nesvjesno pokušavaju pojačati hranom pa tada posežu za finijim jelima. No kod usamljenosti i depresije hrana im služi samo kao nadomjestak za prazninu koju osjećaju.
FINA JELA ZA SREĆU
Sreću vrlo često želimo pojačati i sačuvati s nekom hranom i tada posežemo za finijim stvarima. Najčešće su to čokolada, fini kolači, likeri, ali i pršut te fini sirevi uz čašu vina, kažu Njunjić i Vidović.
TUGA I DEPRESIJA
Te emocije najčešće traže čokoladu, kolače, rižin puding, razne frapee, i to s dodatkom alkohola, sendviče s maslacem i marmeladom te kobasice i pire krumpir. Hrana tu služi kao vrsta zaborava.
ČIPS TJERA DOSADU
Dosada je raspoloženje najbliže depresiji, ukazuju Njunjić i Vidović. Tada ruka sama od sebe poseže za hranom, najčešće grickalicama s puno soli i masnoća. Hrana je kompenzacija i jedemo dok stanje traje.
LJUTNJA UZIMA SVE
Ljutnja izaziva preveliko uživanje u hrani bilo koje vrste jer tako želimo napuniti “rupe” koje su izazvale ljutnju, a koje nismo mogli riješiti u određenom trenutku. Hrana se tada pojavljuje u ulozi “tješitelja”.