Iako se smokvu često naziva caricom mediteranskog voća, ona tehnički spada u kategoriju cvijeća, a način njenog stvaranja je istovremeno fascinantan i zastrašujuć.
Znanstvenici objašnjavaju kako su smokve izokrenuti cvjetovi, a smokvino drvo ne cvjeta kao ono jabuke ili breskve. Njeni cvjetovi cvjetaju unutar kruškolike kapsule, koja kasnije dozrijeva u voće koje jedemo, a ono nije samo jedna voćka, već njihov skup.
No to nije jedino po čemu su smokve jedinstvene. Budući da cvjetaju iznutra, trebaju specijalan proces oprašivanja jer se ne mogu pouzdati na pčele i vjetar, a tu nastupaju smokvine ose. Smokva ne može preživjeti bez tih osa koje šire njen genetski materijal, a ose pak ne mogu živjeti bez smokvi jer tamo odlažu svoju larvu.
Ženka ose ulazi u mušku smokvu (usput rečeno, ne jedemo muške smokve). Krila ženke ose i njena ticala se slome dok ulazi u mali prolaz u smokvu, pa kad jednom uđu, ne mogu izaći. Muške bebe osa se rađaju bez krila, jer je jedina njihova funkcija oploditi ženke, tehnički njihove sestre te prokopati tunel iz smokve.
Ženke osa rade sve dalje, donoseći pelud. Nakon što osa umre u unutrašnjosti smokve, ona se razgrađuje, a koliko god to tužno zvučalo nužno je u procesu stvaranja ukusne smokve, no vegani bi nakon tog saznanja trebali još jednom razmisliti hoće li je i dalje konzumirati.