To je to što me zanima!

'Ovo nije biznis već poziv': Kod tete Nene dom ima 20 dječice

Bude radosti, ali i suza, osobito na rastanku, kad odlaze u novi život. Sve to čini obitelj, a udomiteljstvo je upravo to - obitelj, kaže udomiteljica Nedeljka Bocak
Vidi originalni članak

Otišla sam od tete Nene i stričeka Vlade prije 22 dvije godine, ali se redovito čujemo i susrećemo. Prije nekoliko mjeseci na djetetovim krstitkama oni su mi bili najmiliji gosti jer su ostavili neizbrisivi trag u mojem životu, rekla nam je 28-godišnja Vesna, koja je bila prva od ukupno 20 štićenika, koliko ih je do sada u svoj dom primila Nedeljka Bocak, udomiteljica iz Đurđevca.

POGLEDAJTE VIDEO:

Vaš internet preglednik ne podržava HTML5 video

Oni su mi, nastavlja Vesna, pružili ono što svakom djetetu treba. Topli dom, ljubav, razumijevanje... Zahvaljujući njima uspjela sam stati na noge i osnovati svoju obitelj, kaže. 

- Došla je sa sedam godina iz obitelji koja je imala 12-ero djece i nakon smrti roditelja nije se imao tko o njima brinuti, pa sam je udomila - kaže Nena.

POGLEDAJTE VIDEO:

Vaš internet preglednik ne podržava HTML5 video

Vesna je nakon završetka osnovne škole otišla iz doma, za koji nam kaže kako joj je pomogao da se formira kao osoba te da završi školu i, naposljetku, zasnuje svoju obitelj na načelima koja je naučila kod Bocakovih. Nedeljka i suprug u udomiteljstvo su se uključili sasvim slučajno, kad je njihova kći Danijela, kojoj su sad 43 godine, otišla na studij. Tad im je kuća postala prazna jer je ona sa sobom “odvukla” i svoje prijatelje, koji su često navraćali kod Bocakovih.

- Kad smo vidjeli jednu akciju UNICEF-a, sjeli smo i dogovorili se da probamo nekome dati svoj dom, ljubav i sve ono što smo dali svojoj Danijeli. Mislim da u tome uspijevamo - kaže nam teta Nena.

I danas, kad smo im došli u posjet, našli smo ih u razgovoru s njihovih četvero štićenika - tri su sestre, u dobi od 12, 14 i 16 godina, a četvrto dijete je bebica, koju je u udomiteljsku obitelj prije dva i pol mjeseca donijela 16-godišnja majka, kad je njezino dijete imalo samo sedam dana. Sve su djevojčice iz romskog naselja Stiska pokraj Đurđevca, gdje jedan vikend mjesečno provode s biološkom obitelji.

Najmlađa od sestara pohađa 7. razred, a njezina dvije godine starija sestra ide u završni razred osnovne škole. Najstarija je, zbog toga što je prije dva i pol mjeseca rodila, prekinula školovanje i doselila se sa slatkim “paketom” u naručju k Nedeljki (56) i Vladimiru (68).

- Mlađa sestra i ja tu smo već šest godina i odlično nam je. Imamo sve uvjete za školu, koju redovito pohađamo, a nakon što završim osmi razred, želim postati kuharica. Doista nam ničega ne nedostaje – kaže 14-godišnja djevojčica, a njena dvije godine mlađa sestra sve to potvrđuje.

Najstarija je na tren svoju kćer dala u naručje teti Nedeljki. I sami smo posvjedočili da je to prava obiteljska atmosfera. Sve pršti od smijeha, kojim odzvanja lijepo uređen dnevni boravak Bocakovih. Čuli smo da je jedna od djevojaka tetu nazvala mamom. Na to smo odmah dobili objašnjenje od gospođe Bocak, koja nam je kazala da je njezina mezimica, koja je najtemperamentnija od tri sestre, zove mama samo kad joj nešto ne odgovara.

Da atmosfera u kućanstvu nije novinarska priča bez podloge, svjedoči i priznanje koje je gospođa Nedeljka dobila od Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku 13. lipnja ove godine. To je godišnja nagrada za izuzetne uspjehe u promicanju i obavljanju udomiteljstva, koju joj je uručila ministrica Nada Murganić.

Teta Nena nam je rekla kako je ponosna na tu nagradu, ali joj je najveća nagrada što gotovo sa svim štićenicima koji su prošli kroz njezin dom održava redovite kontakte.

- Sva ta djeca dolaze iz disfunkcionalnih obitelji koje su razorene ovisnošću o alkoholu i sličnim problemima. Najveće priznanje mi je kad ta djeca uz našu pomoć postanu svoji ljudi. Ljudi koji skrbe o sebi i osnuju svoju obitelj. To je ono zbog čega smo suprug i ja u tome – s ponosom kaže pokazujući nam priznanje. Na dodjelu su, uz supruga, išle dvije po stažu starije štićenice.

- Prvi i osnovni zadatak je toj djeci slijepiti mozaik izgubljenog djetinjstva - kaže i nastavlja:

- Netko će kazati da je to biznis, ali mislim da svi oni koji na to gledaju takvim očima griješe, jer to je human poziv. Poziv koji povlači i isprepliće puno stvari, od onih lijepih do manje lijepih, od trenutaka radosti do trenutaka suza na rastanku, jer sve to čini obitelj, a udomiteljstvo je upravo to - obitelj - zaključuje. 

Bezbrižne godine bile su one kod tete Nene

Vesna je prvo dijete koje su Bocakovi primili u svoj dom. Rodom je iz naselja pokraj Pitomače, u kojem danas živi s suprugom i dvoje djece. Dok je bila kod Bocakovih, završila je osnovnu školu i upisala srednju ugostiteljsku, smjer pomoćnoga kuhara. S 15 godina vratila se kući jer su skrb preuzela starija braća. 

POGLEDAJTE NOVI SERIJAL 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM:

Vaš internet preglednik ne podržava HTML5 video

Idi na 24sata

Komentari 54

  • nnjmkd 03.10.2019.

    Ne mogu komentirati ovu gospođu, ali mogu reći da smo suprug i ja pred desetak godina željeli udomiti dijete. Prošli smo sve psihotestove, socijalni radnici su bili kod nas doma, sve smo to prošli pozitivno. Nakon toga smo sve te svoje dozvole poslali u sve centre za socijalnu skrb u Hrvatskoj. Nikada, ali nikada, niti iz jednog centra u Hrvatskoj nas nitko nije kontaktirao. Tri godine. Na kraju smo povukli svoj zahtjev kod nadležnog centra. Bojim se da je to velika sprega između socijalnih radnika i udomitelja. Budući potencijalni udomitelji teško mogu ući u to "kolo".

  • Kuhača 03.10.2019.

    Mislim da udomljavanje je velika humanost covjeka do djeteta,starca,obicnog psica,macica ,ali u sebi moras imati ono nesto da ONO nevidljivo ,a dajes,samo dajes i ponovo primas ono nevidljivo sto ispunjava dusu....nije u SOLDIMA SVE......

  • Hiroo_Onoda 03.10.2019.

    To je samo posao. Dvadeset njih je 50 000 kn mjesečno. Uz organizaciju u kojoj mogu sudjelovat i stariji štičenici da se pristojno živjeti. Vjerujem da im je bolje kod tete Nene nego u nekoj državnoj ustanovi. Mislim da to nije posao za svakoga obzirom da mnogi ne znaju izaći na kraj sa svojom jedinicom ili jedincem.

Komentiraj...
Vidi sve komentare