Bivša rukometašica Tadeja Krušec (36) instruktorica je aerobika, planinarka, maratonka i ultramaratonka koja se povremeno bavi plesom te borilačkim vještinama, ali kada je pitate koji je njezin sport, dobit ćete samo jedan odgovor - treking. Kombinacijom orijentacijskog i planinskog trčanja u kojem se prolaze određene kontrolne točke prema zadanom rasporedu “zarazila” se prije osam godina.

- Zbog premalo trkačkih treninga i negledanja karte, u početku sam bila poprilično loša - započinje ta, od malih nogu aktivna sportašica i nastavlja:

- Počela sam se baviti cestovnim trčanjem. Nakon što sam sve apsorbirala, vratila sam se trekingu i jednostavno se nadograđivala - od maratona i ultramaratona preko 100 kilometara pa do 160 kilometara.

Članica Atletskog kluba Sljeme prije nepuna tri tjedna zajedno s kolegom Goranom Lesjakom, a u sklopu obilježavanja Svjetskog dana srca, održala je predavanje pod nazivom “Kako smo osvojili Mont Blanc?”. Znakovito? Svakako da, a za Tadeju i simptomatično, jer joj je s tri godine uspješno operirana urođena srčana mana. Bila je to priča o jednoj od najtežih svjetskih utrka Ultra Trail du Mont Blanc (UTMB) koju je potkraj kolovoza uspješno završila. (Za razliku od trekinga, trail ima službeno označene staze na kojima postoje okrepne stanice, a ultra se dodaje za dužinu (u ovom slučaju 168 km) i visinsku razliku, op. a.) 

Ovo neslužbeno svjetsko prvenstvo, zapravo, je avanturistički ultramaraton oko 30-tak km dugačkog i 15-tak km širokog Mont Blanca koji počinje i završava u Chamonixu, a trasa koja prati krševitu alpsku rutu prolazi kroz Francusku, Italiju i Švicarsku. Ove je godine na njoj sudjelovalo 2460 natjecatelja, a na cilj je došlo njih 1600, od toga 141 žena. Tadeja je bila 24., s vremenom 36 sati i 35 minuta, što je dosad najbolji hrvatski ženski rezultat! Iako joj je to bila najduža istrčana utrka do danas, na pitanje je li bila i najteža, odgovara:

- To je relativno; svaka je teška, samo što 100 milja užasno dugo traje. Ove godine sam sudjelovala na dvije - na Sto milja Istre u travnju i ta je za mene trajala 34 sata, a imala je 6000 m visinske razlike, a u Chamonixu sam istrčala 168 km s gotovo 10.000 m visinske razlike i u utrci sam bila samo dva sata dulje - objašnjava. No takvi uspjesi nisu došli preko noći. Prije UTMB-a Tadeja je istrčala utrka i utrka, “preživjela” bezbroj situacija u kojima joj je bilo slabo, bolno... u kojima joj se spavalo pa se sada u takvom košmaru zna ponašati. Što se izdržljivosti i priprema tiče, ipak joj je nešto lakše, zbog kontinuirane sportske povijesti, tako da formu samo nadograđuje, a dio uspjeha je i “u glavi”. 

- Nisam imala nikakva očekivanja. Radije skromno i realno uđem u utrku jer nikada ne znaš što će te taj dan čekati. A kada krenem, u glavi imam samo cilj - objašnjava naša sugovornica koja se 2000. doselila iz Ljubljane u Zagreb. Za natjecanja se priprema zimi, tzv. zimska baza traje od 1. prosinca do početka ožujka, trči tri puta na tjedan i kombinira ples, fitnes ili neku borilačku vještinu.

- Tijekom takvih izazova pomičeš granice koje nisi mislio da možeš, no treba biti pametan jer sutra je novi dan, ako se istrošiš ili ozlijediš... - govori Tadeja koja je dosad odustala samo dva puta, jedanput zbog bolesti i drugi puta zbog nepodnošljivih vremenskih uvjeta. 

Odnedavno se zajedno s dečkom Ivanom, koji je također treker, ozbiljnije počela baviti pčelarstvom pa nije sasvim sigurna kako će izgledati njezina bliža trkačka budućnost.

- To je čista zaraza, već sam se prijavila na Sto milja Istre - stvar je u tome da ja stvarno volim ići na utrke od pet km na dalje. Ali sad smo se time počeli baviti. Ja ću se pripremati i trenirati, međutim, pčelice traže svoje - završava.

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!