Kad počnete kritizirati sami sebe zbog nečeg, čak i najmanje pogreške pretvarate u one epskih razmjera.

Zato, sljedeći put kad navrnu negativne misli, duboko udahnite te vizualizirajte najmanju moguću kutiju i u nju brzo “pospremite” probleme. Tako ćete predočiti stvarnu veličinu problema te biti i sigurniji da se možete nositi s njim. Također, pod pritiskom ste da okrenete crne misli u pozitivne, no istraživanja su pokazala da se osjećate još gore kad se prisiljavate govoriti si pozitivno.

Umjesto toga isprobajte tehniku “mogućeg razmišljanja” koje podrazumijeva neutralne misli o situaciji te iznošenje činjenica. Primjerice, “Tako sam debela!” pretvorite u “Željela bih smršavjeti pet kilograma i znam kako ću to postići”. Činjenice vam daju više izbora i smjerova u kojima se možete kretati.

A izleti li vam ponekad nešto neprimjereno pred drugima i pomislite kako ste od sebe napravili najveću budalu, preispitajte misli jer što si više pitanja postavljate, to ćete više ublažiti početni osjećaj srama.

Prihvatite svoje nesavršenosti

Prestanete li si postavljati visoke standarde, ne samo da ćete se riješiti stresa nego i osjećati slobodnije. Perfekcionizam je destruktivan, pa smanjite očekivanja, pomirite se s tim kad zabrljate i krenite dalje.

Promijenite kut gledanja

Kažete li: “Ajme, kako sam se glupo osjećala” umjesto: “Tako sam glupa” znatno ćete promijeniti perspektivu, distancirati se od trena pada samopouzdanja i vidjeti da je to samo bio - tren. To ne znači da ste vi takvi ili da vam je život obilježen takvim izjavama.

Zapitajte se što bi rekao vaš najbolji prijatelj

Brz način da se riješite negativnih misli je da se sjetite nekoga kome vjerujete i zamislite što bi vam ta osoba rekla. Vjerojatno ni približno što si vi govorite. Ako nešto ne biste rekli prijatelju, nemojte ni sebi.

Dajte "unutarnjem kritičaru" smiješno ime

Teško je shvatiti “unutarnjega kritičara” ozbiljno ako ga zovete “zanovijetalo” ili “kvocalo”. Ta doza neozbiljnosti “razbija” negativni učinak. Dajte ime i svojim svakodnevnim unutarnjim “pričama” koje su zapravo navika, ne nužno i istina.