S djetetom se može vježbati od rođenja. Svakodnevno možete raditi vježbe okretanja i razgibavanja ili se priključiti programima za mame i bebe, što je izvrstan uvod u sportski život, kaže Iva Vratić, prof. kineziologije i voditeljica u centru Sportiva specijaliziranom za rad s djecom te nastavlja:

- Nakon što dijete navrši 18 mjeseci pa do otprilike treće godine postoji takozvani baby gym u kojem dijete svladava jednostavne poligone, prepreke i otpor, što je sve važno za razvoj lokomotornog sustava, ali i za socijalizaciju. Od treće do sedme godine dijete bi trebalo krenuti s takozvanom malom ili univerzalnom sportskom školom u kojoj će se upoznati s osnovnim elementima raznih sportova i razviti svoje sposobnosti kroz igru. U toj dobi nije preporučljivo forsiranje treninga, a ne preporučuje se niti rana specijalizacija jer se dijete sve do osme godine ne zna nositi s porazom. U toj su dobi preporučljive i škole plivanja, ritmike ili borilačkih sportova, ali i dalje treba paziti da se djetetu ne postavlja pritisak. Između osme i devete godine dijete može krenuti s intenzivnijim treninzima. 

Kako bi se u toj dobi odlučili koji bi sport djetetu najbolje odgovarao, upoznajte ga sa što većim brojem sportova. Neka gleda prijenose utakmica ili ga odvedite da je pogleda uživo. Razgovarajte o tome što mu se u nekom sportu sviđa, a što mu nije privlačno. 

- Nije svaki sport primjeren svakoj dobi. Tako dijete od osam ili devet godina može početi trenirati plivanje ili gimnastiku, ono od devet ili deset godina spremno je za atletiku, tenis, vaterpolo ili skijanje, djeca od deset godina spremna su za sportove poput nogometa, košarke, rukometa ili odbojke, a dvanaestogodišnjaci mogu početi trenirati judo - savjetuje Vratić.

Kad dijete upoznajete sa sportom, potražite znakove entuzijazma. Ako slušate što dijete govori i promatrate kako se ponaša, možete prepoznati koji bi mu sport najviše odgovarao i u kojem će biti ustrajno. Ne pokazuje li interes za sport i jedina “aktivnost” mu je lupkanje prstiju po tipkovnici, polako ga uvedite u svijet sporta. Pođite u šetnju prirodom ili na vožnju biciklom kako bi tjelesnu aktivnost povezalo sa zabavom i druženjem. Ne pokušavajte tražiti svoje talente u djetetu. Ako ste se vi uspješno bavili nogometom, to ne mora značiti da je i vaše dijete rođeno da bi bilo kapetan nogometne momčadi. 

Pokušajte otkriti je li dijete sklonije timskom sportu ili je možda individualac i briljiralo bi, primjerice, u tenisu ili plivanju. Važno je izabrati pravi sport za dijete kako ono nakon nekog vremena ne bi postalo frustrirano i odustalo. Sport u kojem dijete uživa u konačnici će mu biti i motivacija za redovito treniranje.

Sve je još igra 

Za dijete je u sportu važna i socijalizacija. Primjerice, dijete već s tri godine može plivati, ali gubi se smisao ako pliva samo. U tom trenutku najvažnije je da se socijalizira, napominje prof. Iva Vratić.