Ovo je Ronna, neurokirurški robot kojim radimo stereotaktičke biopsije sa submilimetarskom preciznošću, pojašnjava nam neurokirurg Domagoj Dlaka (36) iz KB-a Dubrava uvodeći nas u operacijsku salu.
POGLEDAJTE VIDEO:
Mnoštvo monitora i uređaja, u sredini sale operacijski stol iznad kojeg se izdiže Ronna. Ove godine slavi 10. rođendan, a na pacijentima je prvu operaciju izvela 2016. godine. Svijet je prije računala i robota bio manje precizan, pojašnjavaju nam neurokirurzi, dok je u njihovoj struci presudna upravo ta preciznost.
- Kod tumora, lezija ili drugih tvorevina u mozgu iznimno je važno pogoditi zahvaćeno područje, a izbjeći ostala. Mozak je specifičan organ, jer dok možete živjeti bez slezene ili bubrega, ovdje imate čitav splet funkcija i centara. Ako za milimetar promašite i pogodite žilu, centar za govor ili ravnotežu, napravili ste nepopravljivu štetu. U svijetu je smrtnost prilikom biopsije mozga visokih jedan do dva posto - nastavlja neurokirurg Fadi Almahariq (38). Kod bilo kakve tvorevine u mozgu, tkivo treba obraditi patohistološki kako bi se utvrdilo je li riječ o zloćudnom tumoru, leziji ili nekoj drugoj promjeni, te treba odrediti tkiva i na kojoj dubini, pod kojim kutem i s kolikim promjerom treba odstraniti.
- Prije više od 30 godina biopsija tkiva, tzv. stereotaktička biopsija izvodila se pomoću sonde, a koordinate za sondu su se računale ručno. To je značilo da ste odradili CT glave, odredili markere, a zatim računali točnu poziciju na kojoj ćete izbušiti lubanju. Nakon toga se pojavio tzv. Leksell okvir, fiksator s četiri vijka, koji je omogućio bolju preciznost i danas se smatra zlatnim standardom. U ovom slučaju računalni softver računa koordinate za ulaz sonde iako i dalje nije potpuno precizan te tu ima mjesta za napredak - govori dr. Dlaka. Medicinski zahvat je invazivan i traje više sati. U kosti lubanje kirurzi će ušarafiti vijke kao markere, a za to im treba apsolutna fiksacija. Pacijenti će dobiti lokalnu anesteziju.
- Prije deset godina naš pročelnik, prof. dr. Darko Chudy, imao je pacijenta s Fakulteta strojarstva i brodogradnje, uglednog prof. dr. Gojka Nikolića, koji se zapitao s kolikom točnošću postojeća tehnologija omogućuje takav tip operacije. U razgovoru je predložio suradnju Fakulteta strojarstva i brodogradnje te naše ustanove kako bi zajednički stvorili robota koji bi otišao korak dalje - govori dr. Dlaka. Stručnjaci s FSB-a dolazili su promatrati operacije kako bi što bolje razumjeli potrebe kirurga i uređaja, a neurokirurzi su s njima provodili sate pojašnjavajući detalje. Nakon laboratorijskih testiranja uspjeli su 2016. Ronnu postaviti u operacijsku salu.
- To je uspjeh svjetskih razmjera. U inozemstvu se takav projekt gleda isključivo kroz financije i ondje bi konstrukcija takvog robota stajala oko 30 milijuna eura. Kod nas je projekt počivao na našem entuzijazmu, a trošak od četiri milijuna kuna pokrili smo novcem iz europskih fondova - dodao je dr. Almahariq. Prednosti su, nastavljaju sugovornici, nebrojene.
- Ronna u cijelosti mijenja stereotaktički okvir koji se više ne postavlja na glavu, iako se glava i dalje fiksira kao za operaciju i postavljaju se vijci. Temeljem CT-a i vijaka, koje smo sami projektirali, nastaje 3D model zahvaljujući kojem Ronna može potpuno samostalno izračunati najbolje mjesto za ulaz. Procedura traje oko 35 minuta, za razliku od nekadašnjeg višesatnog zahvata koji je mogao oduzeti i čitav dan - kažu liječnici. Sve o Ronni pročitajte u novom broju Expressa.
POGLEDAJTE VIDEO SERIJAL 'ZENZACIJA' S IVANOM ŠARIĆEM: