Obećanje je zvučalo primamljivo: umjetna inteligencija (AI) preuzet će dosadne, repetitivne zadatke, automatizirati pisanje rutinskih dokumenata i sažimanje informacija, oslobađajući tako zaposlenike za kreativniji i ispunjeniji rad. Međutim, sveobuhvatna istraživanja i iskustva s terena otkrivaju drugačiju, uznemirujuću stvarnost. Umjesto da smanjuje opseg posla, AI ga dosljedno intenzivira, produžuje radni dan i zamagljuje granice između privatnog i poslovnog života.
POGLEDAJ VIDEO: Budućnost nastaje u Hrvatskoj: 'Ovim robotima dat ćemo dobroćudnu dušu'
Da bismo razumjeli zašto se to događa, moramo se vratiti u 19. stoljeće i prisjetiti se Jevonsovog paradoksa. Engleski ekonomist William Stanley Jevons primijetio je da tehnološka poboljšanja koja su povećala učinkovitost parnih strojeva nisu dovela do smanjenja potrošnje ugljena. Naprotiv, kako je ugljen postao jeftiniji i učinkovitiji izvor energije, njegova je potrošnja eksplodirala jer su se otvorile nove mogućnosti za njegovu primjenu.
Danas svjedočimo digitalnoj verziji istog fenomena. Umjetna inteligencija čini kognitivni rad 'jeftinijim' i bržim. Zadaci koji su nekad trajali satima, poput pisanja koda ili analize podataka, sada se mogu obaviti u minutama. No umjesto da to ušteđeno vrijeme iskoriste za odmor, organizacije i pojedinci ga reinvestiraju u dodatni rad. Očekivanja rastu, standardi kvalitete se podižu, a broj projekata se množi. Jednostavno rečeno, kad nešto postane lakše, počnemo toga raditi više.
Upravo je to potvrdila osmomjesečna etnografska studija provedena na tehnološkoj tvrtki sa 200 zaposlenika, koju su provele istraživačice sa Sveučilišta Berkeley, Aruna Ranganathan i Xingqi Maggie Ye. Njihov rad, objavljen u Harvard Business Reviewu, otkrio je da AI ne oslobađa vrijeme, već širi ono što zaposlenici osjećaju da su sposobni i voljni preuzeti.
Intenzifikacija rada očitovala se na tri ključna načina. Prvo, došlo je do proširenja opsega zadataka i brisanja granica među ulogama. Menadžeri su počeli pisati jednostavan kod, a istraživači preuzimati inženjerske zadatke jer im je AI to omogućio. Drugo, posao se počeo uvlačiti u svaki slobodan trenutak. Zaposlenici bi slali upite AI alatima tijekom ručka, prije sastanaka ili kasno navečer, čime su nestajale prirodne pauze u radnom danu. Treće, radnici su istovremeno vodili više procesa potpomognutih AI-jem, stvarajući ritam u kojem su i čovjek i stroj neprestano u pokretu, što je dovodilo do teškog kognitivnog opterećenja. Podaci pokazuju da su radnici u zanimanjima s visokom izloženošću AI-ju radili u prosjeku tri sata i 15 minuta više tjedno.
Cijena nove produktivnosti: Stres i izgaranje
Ovaj novi, ubrzani tempo rada ima svoju cijenu. Dok menadžeri mogu vidjeti kratkoročni porast produktivnosti, dugoročne posljedice očituju se u povećanom stresu i izgaranju zaposlenika. Statistike o nadzoru na radnom mjestu otkrivaju mračnu stranu ove priče. Čak 74 posto američkih poslodavaca koristi alate za online praćenje, a zaposlenici u okruženjima s visokim stupnjem nadzora prijavljuju razinu stresa od 45 posto, u usporedbi s 28 posto u manje nadziranim tvrtkama.
Strah i tjeskoba postaju svakodnevica. Trećina zaposlenika neprestano se pita promatraju li ih, dok 24 posto uzima manje pauza kako ne bi djelovali neaktivno. Taj pritisak da se bude 'uvijek uključen' i produktivan izravna je posljedica alata koji omogućuju rad bez prekida, ali i kulture koja nagrađuje vidljivu aktivnost umjesto promišljenog rada.
Skriveni rad i zamka od 90 posto
Jedan od najvećih problema jest takozvana 'zamka od 90 posto'. AI vas često dovede 90 posto do cilja, generirajući nacrt koda, teksta ili dizajna. No preostalih deset posto, koji uključuju provjeru, ispravljanje i integraciju, zahtijevaju najveći kognitivni napor. Problem je što pregledavate rad koji niste sami stvorili, bez konteksta o tome zašto su donesene određene odluke.
To je posebno vidljivo u softverskom inženjerstvu. Istraživanja su pokazala da su iskusni programeri, nakon uvođenja AI alata poput Copilota, počeli trošiti znatno više vremena na pregledavanje koda koji su generirali manje iskusni kolege uz pomoć AI-ja. Teret se nije smanjio, samo se premjestio na seniore. Studije pokazuju da čak 39 posto zaposlenika troši više vremena na pregled i moderiranje sadržaja generiranog umjetnom inteligencijom nego što bi im trebalo da su posao obavili sami od početka. AI je stvorio novu vrstu skrivenog rada: beskrajnu evaluaciju tuđeg, odnosno strojnog, uratka.